Tog jutra svitanje nas je ispratilo na put prema Vukovaru. Tijekom vožnje održana je nastava hrvatskog jezika i geografije. U nestrpljivom iščekivanju ugledali smo naziv mjesta Trpinje koje nam je navijestilo da se približavamo odredištu. U grad heroj stigli smo oko pola 11 sati. Ispred bolnice nas je dočekao vodič Martin i odveo nas 21 godinu u prošlost.

U bolnici slušamo priču o osoblju, ranjenicima i bolesnicima koji su tri mjeseca živjeli u podrumu bolnice pod neprestanim granatiranjem i koji su strahovali za vlastite živote i živote svojih voljenih. Nastavnica Zdenka Blažek održala je nastavu biologije poučavajući nas o medicinskim uređajima i uvjetima u bolnici.

Nakon bolnice posjetili smo pastoralni centar sv. Bone. U tišini smo pogledali film o stradanjima i zločinima koji su Vukovar pretvorili u prah i pepeo, a njegove stanovnike u beskućnike. Zatim smo obišli crkvu sv. Filipa i Jakova koja je tijekom okupacije grada gotovo uništena.

Put nas je zatim odveo do Memorijalnog groblja gdje smo položili vijenac, zapalili svijeću i pomolili se za žrtve stradanja na vukovarskim ulicama. Isto smo učinili i na Ovčari, vukovarskoj masovnoj grobnici, dok smo u Spomen domu Ovčara poslušali o nečovječnosti agresora.

Nakon ručka i odmaranja duše na Dunavu, održali smo sat glazbene kulture uz križ „ gdje protiču vode dunavske“.

Na samom kraju našeg putovanja posjetili smo vojarnu i uz pratnju vodiča obišli tenkove, haubice i ostalo naoružanje koje je korišteno za obranu Vukovara.

Umorni od mnoštva spoznaja i proživljenih trenutaka, krenuli smo put Grubišnog Polja noseći Vukovar u srcu.

Nikolina i Ana