U ZAGRLJAJU PROLJEĆA

Proljeće je doba u kojem se livade i šume zazelene, a visibabe
zabijele u mladoj travi. Bistra voda potokom glasnije teče, miris proljeća
širi se posvuda kao parfem koji traje sve do dolaska ljeta. Sunce se ranije
budi i nebo oboji u toplu boju koja me podsjeća na sočnu zrelu naranču.
Svojom toplinom prekrije čitavu livadu i mene na njoj. Na ruku mi slete dva
šarena leptira u čijem se društvu osjećam kao u zagrljaju proljeća.

                                                                   Snježana B. 6.c

         TAMNO LICE- SVIJETLA DUŠA

Romi… Riječ koja kod mnogih ljudi budi najgore asocijacije. No, ima
Roma koji vole raditi, koji su brižni roditelji i koje drugi ljudi cijene.

Moji se roditelji dobro brinu o meni i mojoj braći te nas dobro
odgajaju. Čak su ponekad brinuli i o mojoj sestrični kada njeni roditelji
nisu imali dovoljno novaca za njezino školovanje. Primijetila sam da ih
mnogi ljudi cijene zato što su pravedni i pošteni.

Mislim da bi mnogi ljudi trebali pokušati staviti sebe u položaj
Roma i razmisliti kako je to osjećati se odbačeno i uvrijeđeno samo zato što
si se rodio kao pripadnik nacionalne manjine.

                                                                                         Sanja H. 6.c
 

Taj, taj, a tot s skupulešći. (APA)

· Režeš, režeš, a opet se skupi. (VODA)

 

Merži, merži, â tot âj p ista lok. (ŠAS)

· Ide, ide, a uvijek je na istom mjestu. (SAT)



Arunš sus âj zelena, â knd kađi âj rušuv. (DINÂ)

· Baciš gore,zeleno je, a kad padne, crveno je. (LUBENICA)

Arunš sus âj alb, â knd kađi âj galbn. (OV)

· Baciš gore, bijelo je , a kad padne, žuto je. (JAJE)

Šinji merži p kap ân biserik? (KUJ)

· Tko ide u crkvu po glavi? (ČAVAO)


Šej âje? Dimizov njimik, popa crkan, a noj mult. (IM ÂN UNĐIJ)

· Što je to? Bog nema ništa, papa malo, a mi puno. (CRNO POD NOKTIMA)

 

 PRIJATELJICA VISIBABA

         Stiglo je šareno, veselo i sunčano proljeće. Ptice radosno cvrkuću, cvijeće cvate, priroda dobiva boje, sva su djeca vesela, a i ja se veselim što je stiglo proljeće i što se mogu igrati vani.

         Odšetala sam u šumu jer je bilo jako lijepo vrijeme. Odjednom je jedna lijepa, bijela i nježna visibaba iskočila pred mene i upitala želim li joj biti prijateljica. Odgovorila sam joj da hoću jer ja volim nove prijateljice. Toliko smo razgovarale da sam i na vrijeme zaboravila. Kada sam shvatila koliko sam dugo u šumi, rekla sam joj da moram otići jer će me mama posvuda tražiti.

         Od toga dana cijelo proljeće ostale smo najbolje prijateljice. Čitavo je proljeće bilo lijepo, veselo i zaigrano. Volim proljeće zato što je tada sve veselo, rascvjetano i mirisno.

                                                                                                      Elena B.,5.a

                                                   ŠUMSKO DRUŠTVO

    Proljeće je čarobno godišnje doba. Ono nam daje svježinu i čistoću. Livada u šumi postaje puna cvijeća i malenih životinja. Visibaba obuče haljinu poput cvjetne balerine, ljubičica posuđuje boju od oblačnoga neba.

    Otišla sam na jednu malu šetnju u šumu. Prvi je cvjetić već procvjetao, a iz njega je iskočila prekrasna mala vila u bijeloj haljinici i sićušnim cipelicama. A kako joj je tek predivna bila frizura… Kad smo se upoznale, krenula je dalje sa mnom u šetnju. Šećući smo stigle do bistre rijeke kraj koje je sve bilo puno sitnih životinja. Vila me upoznala s njima pa smo se zajedno igrali na livadi. Sve je bilo kao u bajci. Postalo nam je jako toplo pa smo se okupali u toploj rijeci. Kad sam izašla iz rijeke, kraj mene se stvorio jedan jelen i  rekao mi: „Otkada si došla, donijela si veliko veselje u našu šumu i svima nam je drago što smo te upoznali.“ Nakon kupanja svi smo se smijali i kotrljali od veselja pa zelenoj livadi.

    Odjednom sam začula mamin glas koji me dozivao da se vratim kući jer moramo posjetiti bolesnu baku. Postala sam tužna što se moramo rastati, a tako smo se lijepo proveli. Rastala sam se plačući jer znam da će mi šumsko društvo nedostajati. Svi su mi u isti glas povikali: „Mi ćemo te čekati koliko god treba da nam se vratiš!“ Preporučila sam da se fotografiramo kako bih imala uspomenu na njih. Nakon fotografiranja oni su nestali, a ja sam se uplašila da ih više neću nikad vidjeti ni čuti.

Melita O. 5.a

HAIKU

Listovi padaju,

Vjetar puše,

Smeđe drvo ostaje.

Marija I., 5a

Visibabu nježnu

Obasjava sunce.
Proljeće je tu.

                                                     Elena B., 5. a

Žuto sunce sja,

Crvene su jabuke zrele.

Drveće se zeleni.

Nataša K.,5.a

Na drvu rastu

Crvene jabuke

I padaju na tlo.

Maja I.,5.a

Vjetar valove

Stvara i galebovi

Sretno lete.

Melita O.,5.a

Rascvala ruža

Raste lijepo

I suncu se veseli.

Josip I.,5.a

Bijeli anđeli

Padaju na tlo.

Radost se širi.

Josip I.,5.a

Na plaži

Ljudi pocrne

Kad sunce zažari.

Danijel O.5a

Lišće je nestalo.

Nema više

Ljepote i dobrote.

Vedran M.,5.a

Sunce se smije

Zelenom stablu i

Plavom oblaku.

Nikola B.,5.a

Sanjke se

Vesele brzoj vožnji

Niz brijeg.

                  Nikola B.,5.a