Na taj dan, majke bi djecu poslale na vrt po nove crvene čizmice. Budući da je u to vrijeme vladala neimaština, nove čizmice su bila stvar koja ih je jako obradovala. No, po njih su morali otići bosi, iako je zima još uvijek bila oštra . Naivna djeca s radošću su bosa trčala u vrt, kojeg su cijelog pretražila da bi našli čizmice. Njima nije bilo ni traga, no dočekao ih je grm ukrašen crvenim vrpcama, na kojem su bili obješeni bombončići, jabuke ili neke druge skromne poslastice. Uzeli su bombone i trčali natrag u kuću da se ugriju.Majka ih je pitala gdje su im čizmice. Odgovorili bi  da ih nisu pronašli. Potom  je majka vidjela bose i crvene noge na kojima je zima ostavila tragove crvenih čizmica. Taj dan crvene čizmice tražila sva djeca, a osim bombona na grmu ili drvetu, znali su se naći i kolačiće kojima su se nakon “smjelog pothvata” osladili.

"Ftičeki se ženiju"  
U narodu je  14. veljače poznat i kao dan kad se “ženiju ftičice.“. Djeca su  lako povjerovala  u priču o ptičjoj svadbi i uputila se do grma ispod kojeg su pronašli košaru sa slatkišima.  Veselju nije bilo kraja!

Danas se Valentinovu ipak najviše raduju zaljubljeni parovi.