TEŠKO JE REĆI ZBOGOM

kolegi, suradniku i prijatelju, a nadasve vrijednom učitelju i nastavniku koji je cijeli svoj radni vijek posvetio svom pozivu - nastavi tjelesne kulture i sportu s mladima. Pamtit ćemo ga po životnoj radosti koju je nosio skoro do samoga kraja svoga puta - sve dok ga nije shrvala bolest.

Naš kolega Darko nakon rada u OŠ Augusta Šenoe i OŠ Markuševec zaposlio se u našoj školi Jabukovac prije punih 37 godina. Od samog početka radio je predano i s ljubavlju. Vrlo brzo je kod učenika pobudio interes za tjelesnu aktivnost. Zahvaljujući njegovu znanju i entuzijazmu naša škola je desetak godina dominirala u sportu na općini Centar, a po svojim rezultatima bila je među najboljima u gradu Zagrebu.

Na temelju tih rezultata povjereno mu je vođenje škole odbojke. I dogodilo se pravo sportsko čudo jer je uspio od malog broja učenika iškolovati ekipu koja je već prve godine rada s lakoćom osvojila 2. mjesto u Zagrebu.

Sljedeće 1989. g. postali su prvaci grada te otišli i dalje – osvojili 3. mjesto u Hrvatskoj i predstavljali Zagreb na prvenstvu gradova na saveznoj razini.

U tom razdoblju kolega Darko je postao i mentor studentima Fakulteta za fizičku kulturu.

Predložen je 1990.g. za nagradu pedagoga fizičke kulture tadašnje države zbog svog inventivnog, požrtvovnog i kreativnog pristupa radu te djelovanju kao kompletna sportska ličnost.

Dvije godine kasnije 1992.g. Hrvatski kineziološki savez dodijelio mu je za zaslužan rad diplomu sa zlatnom značkom. To priznanje imalo je za kolegu

Darka posebno značenje jer je nosilo u sebi sav teret i ljepotu tjelesnog vježbanja i sporta u njegovom svakodnevnom radu s učenicima.

Teško je nabrojiti cijeli niz priznanja koje su dobivali naši učenici na različitim sportskim natjecanjima, bilo pojedinačno ili ekipno. Izdvojit ćemo samo neke: stolnotenisači, odbojkaši, plivači, atletičari, skijaši…

Njegujući tjelesnu i zdravstvenu kulturu, kolega Darko se trudio usaditi učenicima naviku kontinuiranog bavljenja sportom bilo u rekreativne, bilo u natjecateljske svrhe.

Kontinuirana briga za učeničko zdravlje i razvoj ogledala se i u organiziranju Univerzalne sportske škole u okviru Školskog sportskog kluba Jabuka kao dodatnog sportskog programa za najmlađe.

Sve što je Darko radio imao je samo jedan cilj – osvijestiti kod djece da je tjelesna aktivnost – ulog u zdravlje.

Kolega Darko doživljavao je školu kao svoj drugi dom. Boravio je u njoj s radošću. Odnosio se prema njoj odgovorno. Davao joj je jednu dodatnu energiju.

Mnogi naši učenici rado ga se sjećaju i nakon odlaska iz škole. Često su ga posjećivali i bili u kontaktu s njim. „Humac“- kako su ga zvali, uvijek je našao vremena za razgovor, šalu i druženje s njima. Volio je prenositi svoja znanja i vještine mladima. Iz naše škole stasali su kasnije i mnogi vrhunski sportaši i kineziolozi. Mnogima od njih bio je mentor tijekom studiranja na Kineziološkom fakultetu.

Cijeli svoj život, kolega Darko, bio je borac. Bio je na mnogim funkcijama u ustrojstvu škole. Na posljednjoj, kao povjerenik Školskog sindikata „Preporod“ borio se za prava učitelja i ostalih djelatnika škole u njihovom ostvarenju, nastojao im pomoći kad god je to mogao.

Uporan u svojim namjerama nikada nije odustajao…

Ipak, u borbi s vlastitom bolešću izgubio je svoju posljednju bitku.

Bitku za život koji je toliko volio.

Nedostajat će nam svima njegov prodoran glas sa školskog igrališta, njegove diskusije na sjednicama Učiteljskog vijeća, njegova vedrina i iznad svega njegova odanost Jabukovcu koji je toliko volio…

HVALA MU NA GODINAMA KOJE JE NESEBIČNO DIJELIO S NAMA.

POČIVAO U MIRU.

U ime svih djelatnika OŠ Jabukovac izražavam iskrenu sućut obitelji, a posebice njegovom sinu Luki, na koga je kolega Darko kao otac bio neizmjerno ponosan.