Naš posjet Hrvatskom povijesnom muzeju je organiziran baš sada na početku 170. godišnjice proglašenja  HRVATSKOGA  JEZIKA službenim (23.listopada 1847.g) i   21. veljače 2017.  na Svjetski dan materinskog jezika kako bismo na ovako zoran način obilježili ove važne datume za povijest i razvoj hrvatskoga jezika.

Što znamo o Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom?  /Prema brošuri Hrvatskog povijesnog muzeja/

U povodu obilježavanja 200. godišnjice rođenja književnika, povjesničara, političara, epigrafičara, konzervatora, arhivista i sakupljača umjetnina IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG (1816. - 1889.) Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu  priredio je izložbu koja nam je prezentirala njegovu biografiju i predani rad kome se posvetio istražujući spomeničku kulturu i povijesne izvore s ciljem nacionalnog osvještavanja (Branimirov natpis ,Višeslavova krstionica, Bašćanska ploča) . Kukuljevićevo  polustoljetno političko djelovanje obilježeno je u vrijeme ilirskoga pokreta  odnosno hrvatskog narodnog preporoda borbom za narodni jezik i povijesna prava Trojedne Kraljevine Slavonije, Dalmacije i Hrvatske. Kao saborski zastupnik održao je 2.svibnja 1843.g.  prvi govor na HRVATSKOM JEZIKU. Do tada se u Saboru govorilo latinskim jezikom. To predstavlja prekretnicu u povijesti hrvatskoga naroda.
Najpoznatije književno djelo mu je
Juran i Sofija ili Turci pod Siskom, prva drama pisana na hrvatskom jeziku, odnosno na štokavskom narječju. Osim toga Kukuljević 1858.g. izdaje prvi hrvatski bibliografski umjetnički leksikon u kojima donosi podatke o umjetnicima, glazbenicima i majstorima različitih umijeća.

Godinama je prikupljao literaturu i različitu povijesnu građu, poduzimajući brojna putovanja . Tako je stvorio velike zbirke različitih djela i predmeta značajnih za hrvatsku kulturnu i likovnu povijest. Neke smo upravo imali i priliku vidjeti na izložbi.

Zašto se obilježava Svjetski dan materinskog jezika 21.veljače?

/Prema Zoranu Iviću/

Međunarodna zajednica svraća pozornost na značenje materinskoga  jezika. Taj spomendan svih naroda svijeta potekao je iz svijesti o materinskom jeziku koji je osnova kulture i nacionalnog obilježja svakog naroda bez obzira na njegovu brojnost. Posebno je značajan taj podsjetnik danas kada su jezici tzv. malih naroda diljem svijeta zapostavljeni i ugroženi od tzv. velikih i svjetskih jezika. Jasno je da svjetski jezici mogu, pa i moraju postojati kao sredstvo međunarodne komunikacije i sporazumijevanja, no oni nikako ne mogu biti isključivo zamjenom nacionalnim jezicima, ma kako bio ograničen broj njihovih govornika. Stoga nas Svjetski dan materinskoga jezika  potiče na to da svoj materinski  jezik cijenimo, što bolje naučimo i volimo, kao dio svog narodnosnog obilježja.

Jasno da ljubav prema svome jeziku ne isključuje i ljubav prema drugim jezicima, kao što nas i ne sprječava, a čak i potiče u potrebi da uz svoj materinski upoznamo barem jedan svjetski, „veliki“ jezik.

Prema hrvatskom Ustavu kod nas je je u službenoj, javnoj uporabi HRVATSKI JEZIK . Neka ovaj blagdan bude spomenik HRVATSKOJ RIJEČI – onoj u službenom jeziku kao i onaj u svim našim narječjima (štokavskom, kajkavskom i čakavskom) jer su sve to sastavnice našeg materinskog jezika.

Materinski je jezik blago prema kojem se svaki čovjek mora odnositi i s ljubavi i s poštovanjem.                                         

                                                                    Pripremila: Senija Badić, prof. HJ