Prije 2 godine otvorio se streljački klub u našem selu. Tata je predložio da se upišemo s čime se baš i nisam slagala, ali ipak sam htjela probati. Počela sam trenirati, ali i dalje dugi niz mjeseci navaljivala sam da me ispiše, jer sam smatrala da nisam za to i nije mi se sviđalo. Naravno loša volja, loše raspoloženje i mržnja prema tom sportu nije dovela do dobrih rezultata, što me je još više poticalo da se ispišem. Tata je navaljivao da se probam malo više potruditi dok jedan dan nisam pukla dosta visok rezultat, što me je dosta motiviralo da nastavim trenirati. Krenula sam se više truditi, koncentrirati na to, raditi na sebi i na uspjehu i polako uspijevam u onome što želim. Desi se i danas da imam rezultat sa kojim nisam zadovoljna, ali kako mi je jedan strijelac rekao " nemoj se nervirati streljaštvo je takav sport, sve zavisi od tebe i od tvog raspoloženja", uvijek se sjetim te rečenice kada se iznerviram. I evo danas sam tu gdje jesam zbog mog upornog tate. Osvajam zlatne medalje u dosta kategorija i planiram se potruditi da od nove sezone postanem novi član reprezentacije. A kada ostvarim taj san, nema mi kraja