Odbojka se u početku širila po SAD putem sveučilišta, da bi se 1900. godine pojavila i u Kanadi, čime je Kanada postala prva strana zemlja u kojoj se počela igrati odbojka. Nakon toga počinje se širiti na sve strane svijeta: na Filipine, u Kinu, u Burmu, u Indiju, Japan, Meksiko, Europu, Afriku … Do 1913. se odbojka u Aziji toliko razvila da je uključena u program Daleko-istočnih Igara, organiziranih u Manili. Važno je napomenuti da se u Aziji odbojka dugo godini igrala sa 16 igrača u polju, da bi se povećao broj sudionika.

U Americi je 1916. godine 200 000 ljudi igralo odbojku, što na sveučilištima, što u školama, a igrali su je i muškarci i žene.

Godine 1918. pravila su promijenjena. Broj igrača ograničen je na šest i dogovoreno je da će dozvoljeni broj odbijanja lopte biti tri puta.

Pravila igre

Odbojka je šport koji obiluje brzinom i svestranim pokretima tijela pa se od igrača očekuju brze reakcije, sabranost i trenutna snalažljivost.

Glavna obilježja današnjih nacionalnih selekcija su snaga i visina.

Osobito je važno da igrači budu dobro zagrijani i dobro istrenirani.Važno je da igrači igraju složno.

Pravila bodovanja

Godine 2000. donesena su nova pravila bodovanja u odbojci.

Prema novim pravilima poeni se osvajaju poslije svake završene akcije, bez obzira na to koja ekipa je servirala.

Prema prijašnjim pravilima samo ona ekipa koja je servirala je mogla osvojiti poen.

Utakmice se igraju na tri dobivena seta od po 25 poena, a najviše se može odigrati pet setova. Za razliku od prva četiri seta, peti (koji se još zove i tie-break) se igra do 15 poena. U slučaju izjednačenog rezultata krajem seta, pobjedniku su potrebna dva poena razlike da bi završio susret u svoju korist.