Hrvatska se nalazila unutar socijalističke Jugoslavije koja se sastojala od šest republika ( Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne gore, Srbije, Slovenije i Hrvatske). Ustavom iz 1974. godine svakoj je republici zajamčeno pravo na samoodređenje do odcjepljenja. Socijalistička Republika Hrvatska definira se u tom ustavu kao ,, državna i samoupravna zajednica '' . Ipak, to je bilo mrtvo slovo na papiru dok je bio živ Tito ( do 1980.).

Pojavom višestranačja u Sovjetskom Savezu (1989/90.) omogućeno je rađanje demokracije u komunističkim zemljama europskog istoka. Tako je i u Hrvatskoj došlo do demokratskih promjena. Hrvatski narod referendumom se opredijelio za neovisnost .

Hrvatski sabor, poštujući rezultate referenduma, 25.6.1991.godine donio je Deklaraciju o proglašavanju suvremene i samostalne Republike Hrvatske. Odluka sabora blokirala je međunarodna zajednica, tako što je Hrvatska bila prinuđena potpisati „ Brijunsku deklaraciju“ ( 7.7.). Brijunskom deklaracijom određen je moratorij (odgoda od tri mjeseca) stupanja na snagu odluke o neovisnosti. Tom odgodom međunarodna zajednica je pokušavala naći rješenje jugoslavenske krize.

Dana 7. listopada kada je isticao tromjesečni moratorij zrakoplovi JNA pogodili su raketama Banske dvore u kojima se nalazio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koji je slučajno ostao živ. Sutradan 8.10.1991.godine u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici u Zagrebu održana je sjednica svih triju saborskih vijeća. Na toj sjednici jednoglasno je donesena odluka o stupanju na snagu raskida svih državnopravnih veza s Jugoslavijom. Također, da ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt, bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije.

Taj dan slavimo kao Dan neovisnosti. Dan kada je nakon devet stoljeća ponovo oživjela samostalna Hrvatska država.