Od nas se također traži da slušamo Boga koji nam govori i da prihvaćamo njegovu volju; prema evanđeoskoj logici nema ništa učinkovitije i plodonosnije od slušanja i prihvaćanja Gospodinove riječi, koja dolazi iz evanđelja, iz Biblije. Gospodin nam uvijek govori.

Stav Marije iz Nazareta nam pokazuje da biti dolazi prije činiti, i da treba pustiti Bogu da on čini kako bismo doista bili onakvi kakvima nas on želi. On čini u nama mnoga čuda. Marija nije pasivna primateljica. Kao što na tjelesnoj razini prima snagu Duha Svetoga ali zatim daje tijelo i krv Sinu Božjem koji se oblikuje u njoj, tako, na duhovnom planu, prima milost i odgovara na nju vjerom. Zbog toga sveti Augustin kaže da je Djevica “prije začela u srcu no u krilu” (Govori, 215, 4). Najprije je začela vjeru a zatim Gospodina. To otajstvo prihvaćanja milosti, koje je u Mariji, po jedinstvenoj povlastici, bilo bez prepreke grijeha, je jedna mogućnost koja se pruža svima. Sveti Pavao započinje svoju Poslanicu Efežanima ovim riječima hvale: “Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu” (1,3). Kao što sveta Elizabeta pozdravlja Mariju kao “blagoslovljenu među ženama” (Lk 1, 42), tako smo i mi oduvijek “blagoslovljeni” to jest ljubljeni, i stoga “izabra[ni] prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane” (Ef 1, 4). Marija je unaprijed očuvana, dok smo mi spašeni zahvaljujući krštenju i vjeri. Svi, međutim – kako ona tako i mi – po Kristu, “na hvalu Slave svoje milosti” (r. 6), one milosti kojom je Bezgrešna bila potpuno ispunjena.

Kada su posrijedi ljubav, milosrđe, Božja milost izlivenu u našim srcima, nameće se jedna jedina posljedica: besplatnost. Nitko od nas ne može kupiti spasenje! Spasenje je besplatni Gospodinov dar, besplatni dar Boga koji dolazi u nas i prebiva u nama. Kao što smo besplatno primili, tako smo pozvani besplatno davati (usp. Mt 10, 8); po uzoru na Mariju, koja, netom što je prihvatila anđelov navještaj, ide dijeliti dar plodnosti s rođakinjom Elizabetom. Jer, ako je sve darovano, sve se mora zauzvrat darovati drugima. Na koji način? Puštajući Duhu Svetome da učini od nas dar za druge. Duh je dar za nas i mi, snagom Duha Svetoga, moramo biti dar za druge i pustiti da nas Duh Sveti učini oruđima prihvaćanja, pomirenja i opraštanja. Ako dopustimo da naš život preobrazi Gospodinova milost, jer Gospodinova nas milost preobražava, nećemo moći zadržati za sebe svjetlost koja dolazi od njegova lica, već ćemo joj pustiti da prođe i prosvjetljuje druge. Učimo od Marije, koja je neprestano držala svoj pogled upravljen prema Sinu i njezino je lice postalo “lice koje najviše nalikuje Kristovu” (Dante, Raj, XXXII, 87). Njoj se obratimo sada molitvom koja podsjeća na anđelovo naviještenje.

Izvor: Radio Varikan

Preuzeto sa: http://www.rastimougospodinu.com/index.php/papa-franjo/927-ucimo-od-marije.html