2017-02-22 20:02:32

Četvrti razredi u akciji „Čitam, dam, sretan sam…“.

Učenici četvrtih razreda Osnovne škole Jelkovec  pridružili su se svojim starijim kolegama, učenicima Srednje škole Jelkovec, u akciji „Čitam, dam, sretan sam…“. Marljivo su skupljali knjige i slikovnice i donosili ih u školu. Prikupljene knjige podijelit će se pedijatrijskim ustanovama na području Sesveta. Na taj će se način čitanje i čaroban svijet knjiga pokušati približiti što većem broju djece.

Više informacija  - pod "opširnije".

 

Najljepše je bilo na završnom susretu održanom, 14. veljače 2017. u prostoru Srednje škole Jelkovec. Tada su upoznali mladu spisateljicu Annu Kovačević koja im je predstavila svoju knjigu „Gdje se mogu igrati?“, napisanu u suradnji s prijateljicom Martinom Kranjc (obje buduće učiteljice!) te ih sve potakla na razmišljanje, maštanje, ali i akciju.

Knjiga otvara pitanje o mjestima za dječju igru, ali i progovara i o potrebi poduzimanja vlastite inicijative koja je potrebna kad se pojavi neki problem.

Četvrtaši su u razgovoru s Annom otkrili svoja omiljena i tajna i mjesta za igranje i dali pregršt ideja što učiniti ako im ih netko pokuša oduzeti.
Potaknuta velikim zanimanjem učenika, knjižničarka Jelena Pisačić, koja je također bila prisutna, pozvala je učenike da dođu u Knjižnicu Jelkovec i pronađu ovu zanimljivu knjigu .
Članice Novinarske skupine 4. e razreda pod budnim okom svoje učiteljice Vlatke Prelogar, porazgovarale  su sa spisateljicom Annom i poželjele joj još puno ovako poticajnih knjiga.

Pročitajte njihov intervju:

Razgovor s Annom Kovačević,
autoricom knjige Gdje se mogu igrati

Što vas je potaknulo da napišete ovu priču?

Anna: Pa potaknuo me je događaj iz  moga sela…Isto je u blizini igrališta počela gradnja i tada se više djeca nisu mogli igrati jer su  radnici ostavljali svoj alat i igralište više nije bilo sigurno za djecu.

Zašto ste se odlučili na suradnju sa gospođom Martinom Kranjc?

Anna: Martina je moja prijateljica s  fakulteta i ona mi je htjela pomoći. Ona je zapravo napravila ilustracije jer je njoj bila bolja likovna strana.

Što se sve mora napraviti  da se izda knjiga?

Anna: A joj to ne znam baš… Mora se dosta toga napraviti, ne možeš to preko noći. Nama je trebalo oko godinu dana.

Kako je vaša obitelj reagirala kada je saznala da želite biti spisateljica?

Anna: Bili su ponosni. Jako im se svidjelo!

Tko vam je pomogao u ilustiranju knjige “GDJE SE MOGU IGRATI”?

Anna: U ilustriranju knjige pomogla mi je najbolja prijateljica Martina Kranjc koja ide sa mnom na fakultet. Ona je dosta kreativna i maštovita.

Zašto ste se odlučili pisati za djecu,a ne za odrasle?

Anna: Odlučila sam pisati za djecu jer sam sa djecom dosta povezana i često provodim svoje slobodno vrijeme uz njih.

Bavite li se samo pisanjem ili imate još neki hobiji?

Anna: U slobodno vrijeme idem u teretanu,trčim i uz to idem na fakultet. Ali najviše od svega posvećena sam pisanju knjiga

Može li se živjeti samo od pisanja knjiga?

Anna: Od pisanja knjiga mogu živjeti samo poznati pisci koji su već izdali dosta knjiga. A pisci poput mene uz pisanje knjiga moraju imati još jedan posao.

S Annom Kovačević razgovarale Karla Ivančić, Dora Rešetar, Clea Filipaj Đidara i Tara Bosnić, učenice 4.e Osnovne škole Jelkovec.

FOTOGRAFIJE POGLEDAJTE OVDJE.
Osnovna škola Jelkovec