Moja učionica je velika. U njoj su zidovi bijele, zelene i žute boje. Kada se ulazi u učionicu, prvo što se vidi s vrata je mnoštvo klupa. Ima ih 12, a nas šestaša je 22 u razredu.

Kada moj razred i ja uđemo u učionicu, ni jedna klupa ne ostaje prazna. U učionici imamo jednu pametnu i jednu običnu malu zelenu ploču. S lijeve strane učionice nalaze se prozori i klupa za učiteljice, a u desnom kutu nalazi se kutak za predah ili čitanje. U kutku se nalazi polica s mnoštvom knjiga. Na stolu je cvijet u posudi, mali drveni kovčeg i jedan suvenir Dalmacije. U ladici su dvije knjige tvrdih korica: Rječnik i Pravopis hrvatskoga jezika. Svakog mjeseca odabiremo dvije knjige za čitanje s gornje police – preporuke za čitanje i postavljamo ih na police koje se nalaze na suprotnom zidu pokraj vrata, a između dva panoa. Knjige koje postavimo na policu proglasimo „knjigama mjeseca”. Tako smo za mjesec siječanj izabrali knjigu Bajke, braće Grim i Koko u Parizu, Ivana Kušana.

Našu učionicu krase mnoštvo plakata i slika. Većinom su ih učeničke ruke izradile. Jako volim svoju učionicu i u njoj se osjećam ugodno kao kod kuće. Ni jedna druga učionica ne može se usporediti s našom. Posebno volim kutak za čitanje ili predah koji učenici popularno zovu „plava sjedalica” po boji tkanine na njoj. Također, nema učenika u razredu koji ponekad ne želi , u osami na plavoj sjedalici provesti sat nastave.

[08.02 12:22] Ana Pocrnja