1 . korak : SOLANA  U  NINU

Slovce  o  povijesti i smještaju :

Park solana Nin je smještena u ninskoj laguni. Postoji još od rimskog doba  i tijekom burne povijesti doživljava niz promjena vlasništva i lokacije , a 1550. g. nakon  posjeda Venecije biva zatvorena. Neprekidno radi od 50.-ih godina prošlog stoljeća i uz stonsku solanu jedina u Hrvatskoj proizvodi sol pomoću sunca i vjetra, tako da berba ovisi o vremenskim prilikama.

Novinarska zapažanja:

U Ninu je trenutno ugodnih 19°C. Iskrcavamo se ispred solane „Nin“ na čijem  nas ulazu dočekuje gospođica Ivana, vodič  kroz  solanu. Nakon parstotina metara  hodanja kroz solanu sjedamo u klupe u malenu kućicu,a  gospođica Ivana nam priča o solani ...
U današnjoj solani Nin smješteni su bazeni za prirodnu i tradiciolnalnu proizvodnju soli . Od 1955. god. do  2002. god. posluje kao privatna tvrtka te radi na očuvanju prirodnog i tradicionalnog načina proizvodnje soli, očuvanju i zaštiti prirode točnije «vraćanju izvornom«.  Potječe iz rimskog doba. Od 1950. g. počinje s djelovanjem i tako svake godine u lipnju  počinje proizvoditi sol. Uz običnu proizvodi i posebnu  cvjetna sol koja ima 6 puta više magnezija i kalcija nego ostale soli. Zbog ljekovitosti ta se  sol izvozi u Japan.  Zanimljivo je da je solana i stanište  za 150 vrsta ptica među kojima je najbrojnija ptica Vlastelica . Vlastelica je ugrožena ptica, hrani se rakom slaništarom, zaštitni je znak solane i mi smo vidjeli nekoliko. Liče na male čaplje, a velike su kao kokoš ...  Na izlazu stajemo u suvenirnici i kupujemo poklone. Cijene nisu preslane, čak suprotno! Sol  je jeftinija sad, nego u povijesti kad se njome plaćalo sve drugo.

 Nakon 10 – ak minuta stižemo do najmanje katedrale na svijetu ...

2 . korak : CRKVA SV. KRIŽA U NINU

Slovce o crkvi :

Crkva Sv. Križa najpoznatiji je ninski građevni spomenik, a poznata je i kao "najmanja katedrala na svijetu". Nalazi se pokraj župne crkve u Ninu. Datira iz 9. stoljeća, a oblikom podsjeća na grčki jednokraki križ. Krakovi su presvođeni kubastim svodom, vanjski dio je ukrašen nizom slijepih niša, dok je kupola nepravilnog elipsoidnog oblika koji se prema vrhu sužava.

Novinarski znalac :

Nakon desetak minuta, stižemo do najmanje katedrale na svijetu - crkve Sv. Križa u Ninu. Prije razgledavanja crkvice, zaustavljamo se ispred Grgura Ninskog, jednog od tri orginalna djela Ivana Meštrovića u Hrvatskoj. Uz pričanje vodiča Sretana, krećemo do crkvice Sv. Križa. Saznajem da je crkvica prva hrvatska prijestolinca i da je u 9.st služila Krešimiru kao kapela ... Nakon razgledavanja crkvice koja je iznutra neuređena, hodajući kroz Ulicu Petra Zoranića ( doznajem da je on prvi hrvatski književnik koji je napisao roman! Bilo je to u 16. stoljeću i tako je dobio časnu titulu „oca hrvatskog romana“. Njegov prvijenac zove se  „ Planine“ i govori o pastiru Zoranu i vilama. Sad sm o ispred škole koja nosi njegovo ime. Vraćamo se preko kamenog mosta na ulaz u srednjovjekovni Nin i gledamo (privezanu za most)  Konduru ( starohrvatski brodić iz 11.stoljeća). Već vidim hrabre Ninjane kako zametniše morsku bitku s Mlečanima na Jadranu, a u pomoć juri Senjanin Ivo sa svojim uskocima...Svima zapovijeda ponosni knez Branimir (čija skulptura ispraća posjetioce Nina).

3. korak : PAG

Slovce o povijesti grada :

Otok Pag bio je naseljen već u neolitiku, a pronađeni su i brojni ostaci slika i grobova koji to potvrđuju. U željeznom dobu tu su živjeli Liburni. Pronađeni su ostaci rimskih vila i mnogi drugi predmeti iz tog razdoblja. Cijeli je otok prekriven raznim povijesnim ostacima kao i podmorje u kojem se nalaze ostaci potonulih brodova te dno razasuto amforama. Tijekom 4. i 5. stoljeća u Novalji djeluje kršćanska zajednica i podižu se tri bazilike. Hrvati se doseljavaju u 7. stoljeću. Od 12. do 14.st.  hrvatsko - ugarski vladari ratuju sa Mlečanima za gradove i otoke u Dalmaciji.  Pag je kroz povijest pretrpio mnoge napade,  od Napoleonove opsade, Prvi svjetski rat, talijansku okupaciju,  Drugi svjetski rat, nakon čega je bilo teško živjeti na porušenom otoku u koji se moralo puno ulagati.

Novinarski znalac :

Nakon posjeta gradiću Ninu, krećemo za Pag ... i 40  minuta vožnje stižemo u taj prekrasan malen gradić ... Novinarski znalac nije puno saznao o Pagu. jupiii ! Cijelo vrijeme posvećeno Pagu bilo je slobodno vrijeme ... Svi smo pohrlili kupiti sladolede, pića, bižuteriju i nešto pojesti ... jedan je učenik kupio i hlače (kako zanimljivo). Ispred crkve Marijina uznesenja na kamenom trgu učenici su čak i zaigrali na nogomet. Primjećujem da su stanovnici gradića (ono malo što smo sreli jer je podne) vrlo ljubazni i razgovorljivi ... Kroz šetnju gradićem vidio sam razne trgovine od kojih mi se najviše svidjela ona s paškom čipkom. Slobodno vrijeme je brzo otišlo, a mi smo napustili uspavani Pag i njegove simpatične stanovnike . Krećemo za  Zadar ...

4. korak : MUZEJ ANTIČKOG STAKLA - ZADAR

Novinarski znalac :

Nakon sat vremena vožnje, iz Paga stižemo u Zadar ...
Prvi korak našeg obilaska Zadra bio je Muzej antičkog stakla koji je otvoren u svibnju 2009. godine ...

Kroz Muzej antičkog stakla vodio nas je kustos Šime, tj.  djelatnik ovog muzeja. Izradu stakla  nam je prezentirala  slobodna umjetnica Antonija koja je od stakla radila šarene perle za nakit ...

Zatim  ulazimo u prostoriju u kojoj gledamo kratki engleski film koji prikazuje stvarnu izradu stakla za vrijeme antike postupkom prešanja i puhanja. Nakon dokumentarnog filma krećemo na prvi kat muzeja, a zanimljivo je da se u muzeju nalazi izloženo više od 5 000 staklenih predmeta  koji su se u davna vremena koristili  u svakodnevnom životu. Vidjeli smo staklene: čaše, tanjure (pjate),  zdjele, predmete u kojima se prenosilo i čuvalo ulje,  voda i vino te kuhala hrana ... također smo vidjeli male staklene boce u obliku anfora koji su služile za čuvanje otrova i suza ...

Nakon razgledavanja muzeja, penjemo se na najzadnji i najzanimljiviji treći kat . Sigurno se pitate zašto je najzanimljiviji! E, pa zato, dragi moji, jer smo na tom katu gledali ručnu izradu čaše. Čašu je radio majstor Marko koji je izučio  zanat kod jedine obitelji u Hrvatskoj koja se bavi manufaktuarnom proizvodnjom stakla. Riječ je o obitelji Podhratški iz Huma na Sutli.

Sljedeći korak vodi nas kroz Stube Narodnog lista i  Ulicom Jurja Barakovića (književnika)... prolazimo Kalelargom i stižemo do    crkava: Sv. Stošije, Sv. Donata i drugih nam zanimljivih spomenika ...

5. korak: Đir po Zadru...Kalelargom, gori-doli!

Slovce o povijesti i geografskom smještaju grada Zadra:

Razvio se na povoljnom položaju u središtu istočne obale Jadranskog mora, zaštićen arhipelagom zadarskih otoka od utjecaja otvorenog mora, što je imalo veliku važnost u razdoblju dominacije pomorskog prometa. Na kopnu mu zaleđe čini prostrana ravnica Ravnih kotara, koja mu omogućava nesmetano prostorno širenje, po čemu se razlikuje od drugih primorskih gradova. Masivom Velebita zadarsko je područje oštro odijeljeno od Like i kontinentalnog dijela Hrvatske, što je tek u najnovije doba izmijenjeno izgradnjom autoceste, odnosno tunela Sveti Rok. Grad je utemeljen u 7. st.

KATEDRALA  SV.  STOŠIJE

Novinarski  znalac:

Prolazeći kroz Ulicu grada Zadra u oko nam je upala veličanstvena katedrala Sv. Stošije . Katedrala Sv. Stošije je katedrala koja potječe iz romanike ( 10. – 13. st) ujedno je i najveća crkva u cijeloj Dalmaciji. Po predaji bazilika je bila posvećena sv. Petru, apostolu, a kad je zadarski biskup Donat 804. ili 808. godine dobio od bizantskog cara Nikifora (Nicefora) moći, pepeo, srijemske mučenice sv. Anastazije, u Zadru zvane Stošija, bazilika je dobila njezino ime. Sarkofag u kojemu se čuvaju zemni ostaci sv. Stošije, dao je izraditi zadarski biskup Donat i čuva se u katedrali na oltaru u sjevernoj apsidi, odnosno u njezinoj lijevoj lađi. U studenome 1202. grad Zadar su nakon opsade osvojili i razorili Mlečani uz pomoć vitezova IV. križarske vojne kada je teško stradala i sama katedrala. Obnova katedrale trajala je kroz čitavo 13. st.,  a kad je njezina obnova dovršena, ponovno ju je posvetio, dana 27. svibnja 1285. nadbiskup Lovro Periandar. Pročelje s kasnoromaničkim portalima, koje u gornjem dijelu ima arkadice sa stupićima, dovršeno je 1324. godine.

Zadarskoj zaštitnici sv. Stošiji poklonili su se i dvojica pape. Papa Aleksandar III. za svog je posjeta Zadru 1177. godine pohodio katedralu Sv. Stošije i svetičin grob, dok se Papa Ivan Pavao II. za pastirskog pohoda Zadru dana 9. lipnja 2003. godine, poklonio ispred ulaznih vrata katedrale.  Katedrala je iznutra jako lijepa i raskošna što se vidi i na priloženim fotografijama...

Zanimljivost: Pri vrhu katedrale sigurno vidimo nekakvu ograda. Naime, u starim vremenima žena je bila diskriminarana i izolirana od društva pa je tako i misu morala slušati iza tih ograda ... Nastavljamo s razledanjem crkve Sv. Donata ...

CRKVA  SV.  DONATA

Novinarski  znalac:

Sv. Donat je najvrijedniji  spomenik predromaničkog graditeljstva ranog srednjeg vijeka (9. stoljeće) u Hrvatskoj i simbol grada Zadra, a zbog osebujnog oblika jedna od najznačajnijih takve vrste u Europi. Po tipu gradnje slijedi oblike dvorskih crkava kružnog tlocrta od ranobizantskog do karolinškog razdoblja. Ipak, po svojoj gruboj monumentalnosti (visina 27, a širina 22 metra), neobičnom cilindričnom obliku i dvostrukum unutrašnjim prostorom ističe se originalnošću, bez nekih izravnih uzora. Prema predaji sagradio ju je zadarski biskup sv. Donat u 9. stoljeću, a spominje je u 10. stoljeću u svom glasovitom djelu "O upravljanju državom" bizantski car Konstantin Porfirogenet. Izvorno je bila posvećena Svetom Trojstvu, a imenom Sv.Donata počela se nazivati tek od 15. stoljeća. Nakon što smo izvana razgledali crkvu , krećemo do Stupa srama ...

STUP  SRAMA

Novinarski znalac:

Doznajem da je stup srama služio kao jedna vrsta suda i kazne. Na stup srama bili su zavezani svi ljudi koji su činili zlodjela. Nakon stupa srama odlazimo do ckve Sv. Marije i Arheološkog muzeja...

CRKVA  SV.  MARIJE 

Novinarski znalac:

Crkvu Sv. Marije čuvaju časne sestre Benediktinke, ulazim u crkvu s fotoaparatom, ali me svećenik „škartaje“ jer časne sestre mole za hrvatski narod ....nisam se smeo u poslu, i dalje veselo nastavljam raditi svoju dužnost ...

ARHEOLOŠKI  MUZEJ  GRADA  ZADRA

Novinarski  znalac:

Sve sam obišao, vodič oglašava slobodno vrijeme od 4o min. Yesss !  Ovo mi je vrijeme taman lijepo poslužilo da pročačkam nešto o Arheološkom muzeju grada Zadra koji se nalazi tik uz crkvu sv. Marije . Ulazim u Arheološki muzej, a na ulaznim vratima stoji natpis : „Ulazak u Arheološki muzej grada Zadra – 15 kn“. Ajmeee !!! Taman mi je ostalo 15 kn za sladoled, ali ipak imam žarku želju da prošetam tom prelijepom zgradom koja ne poznaje riječ „prašina“. Uvijek mi je na pameti bakina poslovica: „Sinko, ko' pita, taj ne skita“ Pa u redu bako , držim se tvoje mudrosti ... Odlučno ulazim u muzej i pristojno zamolim djelatnika na šalteru da me pusti u muzej bez naplate jer mi je preostali novac potreban za neke druge stvari ... „Ma ulazi sinko, ko'ti brani“. Yees ... uspio sam ! Zahvalim se ljubaznom gospodinu i uletim u muzej ....YUPPPYYY!!!! Sada je cijeli muzej moj! Al je tu bilo povijesnih predmeta-od prapovijesti...od kamena, bakra, željeza...tisuće i stotine godina staro! Kada sam razgledao muzej, došao sam do gospodina Tomislava i predstavio se: „ Dobar dan, ja sam Vladimir Tomaš, član sam novinarske grupe škole „Jesenice“ koja je danas na jednodnevnom izletu u Zadru, možete li mi nešto reći o ovom muzeju ?“ Kada sam to rekao, gosp. Tomislav se nasmiješio i počeo pisati ovo na papirić:

Arheološki muzej osnovan je 1832. g.

Od 1893. – 1954 . nalazi se u crkvi Sv. Donata.

Od 1954. – 1974 . u zgradi F.Falkuteta.

Od 1974. do danas je u ovoj zgradi.

Srdačno sam se zahvalio još srdačnijem gospodinu i otrčao u kafić popiti sok, da se i ja barem malo odmorim i osvježim ... Jojjj, evo i nekih slika iz muzeja (totalno sam zaboravio !!!)

Gotova je pauza , napuštamo katedralu, sve crkve i muzeje i idemo poslušati orgulje mora i pozdraviti Sunce prije nego što se vratimo kući .....

6. korak : ORGULJE  I  POZDRAV  SUNCU

Novinarski znalac

Nekoliko stotina metara  od rimskog Foruma i Sv. Donata hoda dolazimo do jedinstvenih morskih orgulja. Ne mogu se odlučiti koji mi je zvuk draži: zvuk udaranja valova od stijene ili zvuk orgulja ... Doznajem da je Orgulje i Pozdrav suncu konstruirao Nikola Bašić .... Nakon što smo saslušali predivnu melodiju orgulja i pozdravili sunce uslikali smo se nekoliko puta za dragu uspomenu i žurno otišli prema autobusu.

Napustili smo Zadar, njegove orgulje, crkve , njegovo sunce, njegov vjetar, njegovu Kalelargu, njegove stanovnike i turiste koji su se miješali s nama čineći prve ljetne gužve...ostavili smo ih da uživaju u ljepoti, miru, tišini i melodiji svojih orgulja koje sviraju o vremenu i  životu koji juri noseći pjenu poput morskog vala. Napustili smo Zadar sretni i ispunjeni iznutra  novim spoznajama i iskustvima...

 Vožnja autobusom bila je nezaboravna...Opušteni, u pjesmi i šali tri sata su brzo prošla! Ah, da!  Stigli smo u 21.00 uvečer, umorni i tužni zbog rastanaka. Do idućeg puta, pozdrav svim šestašima!!!

P.S. Evo nekih slika :

Napravili : Marija Curnić i Vladimir Tomaš VI.C