Naše putovanje počelo je 23. svibnja kada smo krenule s učiteljicama Hrvatskog jezika Renatom Kovačić i Vini Mušac iz Splita u Rijeku. Putovale smo cijelu noć tako da smo se ranom zorom probudile u Rijeci. Čekale smo da se grad razbudi i onda krenule u obilazak. Cijelo smo jutro razgledavale počevši od Hrvatskog kazališta Ivana pl. Zajca, tržnice, Kosog tornja, katedrale svetog Vida, a zatim smo se dugo penjale do Trsatske gradine i svetišta Gospe Trsatske. Ne smijemo zaboraviti i glavnu šetnicu, tj. Korzo. Nakon prikupljenih dobrih dojmova u Rijeci, u 12h zaputile smo se u Pazin. Nažalost, u Pazinu nismo dugo ostale jer smo morale ići dalje – u Žminj! Domaćini su nas lijepo smjestili u selo po imenu Karnevali u kojoj je bila naša kuća za odmor. Tu smo napisali pjesmu na čakavici za naše domaćine. Idućeg smo jutra pošle u Žminj gdje se održavao jubilarni 50. Sabor čakavskog pjesništva. Ovaj je sabor osnovao 1969. godine književnik Zvanje Črnja s ciljem promocije i očuvanja istarske čakavštine. Istrani su se jako obradovali što smo pristigli čak iz Dalmacije kako bismo sudjelovali u čakavskom stvaralaštvu te su nas zamolili za izjavu za HTV i razgovor s književnikom Mladenom Kušecom za njegovu radijsku emisiju. Program je počeo i zabavio nas raznovrsnim sadržajima: bilo je tu recitacija, pjesme i govora. A korejski veleposlanik predstavio je svoju zemlju pročitavši pjesme na korejskom. Radovi učenika naše škole uvršteni su u zbirku Kako ča zvoni va Žminje 2019., a to su:

Ostala je pusta kuća, Ivana Tokić

Stara odrna, Ivana Tokić

Sprema se nevera, Roko Čepić Zokić

Učenica Ivana Tokić dobila je treću nagradu za svoju pjesmu Ostala je pusta kuća te osvojila i tečaj čakavice na Krku ovo ljeto.

Zanimala nas je i izložba dječjih radova i o povijesti Sabora. Dan je bio bogat sadržajima te smo naučile mnogo o razlikama naše i istarske čakavštine.

Vratile smo se u Karnevale da se odmorimo za put. Treći smo dan autobusom išle u Rijeku gdje smo čekale autobus za Split.

Uistinu cijenimo to što smo bili pozvani na 50. obljetnicu Sabora čakavskog pjesništva i nadamo se da ćemo biti pozvani iduće godine. Posebno se želimo zahvaliti ravnatelju i učiteljicama što su nam to omogućili.

Petra Tomaš, 6.a

Karmela Jurin, 6.b

Ostala je pusta kuća

Noć je. Misečina ju je osvitlila.

A ona – pusta i crna.

Valovi se sudaraju sa žalon i stinon,

Vapor nestaje u modrini.

A ona – pusta i crna.

Bili kamen joj ladi srce,

Stara vrata škripjedu,

Škure su stisnute,

Dvor zaresta u kupinu.

A ona – pusta i crna.

Zvizde sjajidu ka dragulji,

Zaronile u pučinu,

U bonacu mora.

Sve je tiho i mirno,

I ka da nima života.

O, žalosno more moje,

Nima više šušura i sriće,

Sve je palo u zaborav.

Ostala je samo ova naša

Stara, pusta, bila… kuća.

Ivana Tokić

Sprema se nevera

Nebo pada na zemju.

Škure lupaju, vitar fijuče.

Brodovi na moru

skaču na valove.

Ogromni val

razbija plažu.

Ćaća ide na brod,

gleda konope.

Baba mete dvor od lišća.

Bura sve jače diže more.

Reful razbacije katrige

i pitare.

Straj se uvuče u kosti,

dan je pocrnija.

Judi idu ča u kuće

i zakjučavaju vrata.

Roko Čepić Zokić

Pramaliće va Karnevali

Arivali smo va Karnevali,

va zeleni raj.

Tići su nan zakantali

najslaju besidu,

a črjeni gariful

duboko se naklonija

ka pravi šjor.

Šoto sulara

lavanda zavonjala,

a kaduja s ponistre milo gleda.

Žvelto smo se uspeli

zlizanin skalan

ča su tolike korake

pritrpile i dočekale nas.

Na škancije smo

valiže stavili,

koltrine razgrnili,

škure otprli i

pustili ariju va nutri.

Pozdravija nas je

stari armarun,

škripon svojih dasaka,

započea štoriju

o lancunima, intimelama

i doti svojih mladih nevista

ča su va ovu kuću došle

ili iz nje pošle.

Ka ponistri ruke

branakokule i trešnje pružadu

i zovedu nas vanka

na stari kameni stol

va njiovome ladu.

Sili smo na šentadu

i ćutimo

ono ča odavna nismo.

Judi dobri i dragi,

fala van lipa,

ne moremo se štufat

od ove lipote!

Va Žminje, 24. svibnja 2019.

učiteljice Renata i Vini s učenicama Karmelom i Petrom