Vjeronaučna olimpijada

Ujutro oko 8 sati smo se Ivana, Josipa, Sara, vjeroučiteljica i ja sastale u školi. Ponavljale smo, družile se, zabavile, jele, pile. U 11 sati ispred škole nas je čekao autobus. Putem do škole domaćina smo pokupili učenike škole Šćitarjevo i Mlaka. U 12 sati smo stigli. Tamo su nas lijepo dočekali i poželjeli nam dobrodošlicu. Nakon što smo se smjestile, pogledale smo lijepu priredbu. Župnik nas je pritom blagoslovio i poželio nam svima sreću. U 13 sati smo počeli pisati ispit. U početku sam bila malo zabrinuta, ali nakon nekoliko točno riješenih pitanja sam se ohrabrila i to odradila najbolje što sam mogla.

U 14 sati je završilo pisanje ispita. Nakon toga smo ručali. Malo smo i „istraživale“ školu i pritom se jako dobro zabavile. Išle smo i na izlet u dvije crkve. Prvo smo posjetili župnu crkvu sv. Brcka. On je bio učenik i nasljednik sv. Martina. Bio je katkad „pravo gunđalo“. Umro je 444. godine. Druga lokacija koju smo posjetile bila je crkva bl. Augustina Kažotića. On je bio dominikanac i biskup zagrebački. Proglasio ga je blaženim papa Klement XI., 4. travnja 1702. godine.  Izlet je trajao oko sat vremena. Bilo je zabavno, zanimljivo i edukativno.

Kad smo se vratile s izleta, Povjerenstvo je izvjesilo rezultate. Svi su se okupili oko tog papirića i bili jako nervozni. I onda dolaze cure iz ekipe i viču: „Treće smo!“ Uh, koji osjećaj. Ne zna se koja je od nas pet bila sretnija, ushićenija, radosnija. Profesorica nas je sve izgrlila i izljubila kao da je dobila silne milione na lutriji, ali po njezinim osjećajima mislim da joj je ovo bilo sto puta važnije od zgoditka na lutriji. Nedugo zatim su nas sve okupili i zahvalili nam na sudjelovanju. I za nas sada ide najdraži dio. Počeli su čitati tko je osvojio prva tri mjesta. Aha, evo: „Osnovna škola Jurja Habdelića osvojila je treće mjesto!“ Toliko emocija u tih nekoliko riječi. Profesorica je primila nagradu i počele smo vrištati od sreće. Ipak nije svatko osvojio treće mjesto na Olimpijadi od 16 ekipa.

Ovo mi je bilo jako lijepo iskustvo i nadam se da ćemo ga sve zajedno dogodine opet ponoviti jer smo se silno zabavile. Neke od nas prvi, a neke drugi puta. Eto, nadam se da ćemo ga sljedeće godine ponoviti i da ćemo biti još bolje.

Ana Lerotić, 7.c