Na temelju ove odluke, Hrvatski sabor je donio Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske. Zatim je diplomatska aktivnost usmjerena prema međunarodnom priznanju.

Stoga su 15. siječnja 1992. sve članice Europske zajednice priznale Republiku Hrvatsku, a još prije su to učinile Slovenija, Litva, Latvija, Ukrajina, Estonija, San Marino, Island i Vatikan.

Premda je još trećina hrvatskog teritorija bila okupirana, Republika Hrvatska priznata je u svojim republičkim granicama. Sljedećih su dana europski pisani i elektronički mediji gotovo bez iznimke pozdravljali odluku svojih vlada. Izuzev njemačkih medija koji su priznanje Hrvatske slavilii kao njemačku diplomatsku pobjedu, ostali su isticali da su političari sa zakašnjenjem shvatili što se događa u tadašnjoj Jugoslaviji, kritizirajući njihovu dotadašnju neučinkovitost.

Iste godine u svibnju Hrvatska je primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda. Time je potvrđeno potpuno priznanje međunarodne zajednice.

Hrvatska je postigla veliki uspjeh postavši međunarodno priznata zemlja, samo se nadamo da nećemo omalovažavati to što smo postigli.

pripremili Povjesničari