Goranka Župetić

Učiteljice su bile ponosne na kulturno ponašanje naših učenika, na njihovu zainteresiranost za filmove i na iskazano znanje o animiranim filmovima. I najvažnije - svi su nam se filmovi svidjeli i uživali smo!

Nakon svake projekcije učenici su imali prilike razgovarati s gostima koji se bave filmskom umjetnošću, a ove godine naglasak je bio na animiranom filmu te ulozi glazbe u filmu.

Upravo učenici 8.b razreda – Anja Karas i Luka Smojić, u ime organizatora i POU Velika Gorica imali su privilegiju intervjuirati najpoznatiju mladu hrvatsku animatoricu Petru Zlonogu.

Intervju s Petrom Zlonogom

Iako kratkometražni film traje nekoliko minuta, proces njegovog nastanka puno je mukotrpniji i duži, a ponekad traje i više od godinu dana. Usprkos tome, mlada animatorica Petra Zlonoga voli ono što radi i uživa u svakome ilustriranom liku, koji u filmu 'oživi'.

Animatorica Petra Zlonoga posjetila je 10. veljače Veliku Goricu i u POU VG predstavila svoj životni i profesionalni put pred učenicima velikogoričkih osnovnih škola. Povod za razgovor s ovom 34-godišnjom Zagrepčankom je nadolazeći  27. Svjetski festival animiranog filma - Animafest u Zagrebu. Na proteklom se predstavila sa svojim kratkometražnim animiranim filmom Glad. Završila je studij grafičkog dizajna na Grafičkom fakultetu 2007., a zatim magistrirala animaciju i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2011. Trenutno radi kao samostalna animatorica, ilustratorica i grafička dizajnerica.

Kako to da ste se odlučili za animaciju kao životni poziv?

Prvo sam se bavila dizajnom, ali nisam mogla bez crtanja. Uvijek mi je animacija bila zanimljiva. Kao mlađa sam u školi pod satom crtala na rubovima bilježnica. Svidjelo mi se u animaciji da svaki crtež postane nešto živo.

Koji je bio Vaš prvi animirani film?

Napravila sam ga još tijekom studija za jedan ispit. Bila je to jednostavna stop-animacija. Nije to bilo neko veliko dostignuće, ali sam na njoj otkrila koliko me takve stvari zabavljaju.

Koji biste svoj film izdvojili'?

Napravila sam do sada sedam animiranih filmova. Najdraži mi je ovaj zadnji - Glad. Sudjelovalo je nas petero i bilo je jako dobro raditi na njemu. Rađen je u klasičnoj animiranoj tehnici tuša i olovke na papiru. To je moj prvi profesionalni animirani film kojeg su financirali Hrvatski audio-vizualni centar i Grad Zagreb, a napravljen je 2014. u produkciji Bonobo studija.

Kako izgleda i koliko dugo traje proces izrade jednog animiranog filma?

Za šest minuta filma Glad trebalo je otprilike godinu i pol dana rada. Traje dugo, jer ideju treba prvo dobro razraditi. Zatim se piše storyboard, u kojoj se raspoređuje što se događa u kojoj sceni. Nakon toga se radi layout, u kojem se svaki kadar postavlja za sebe, a tek onda se kreće u animaciju. Ona se u većini slučajeva radi na računalu i još se na kraju dorađuju slike, boje i zvukovi. Zatim film izlazi van.

U čemu pronalazite inspiraciju za svoje likove?

Inspiracija je misteriozna pojava i dođe kad se najmanje nadaš. Često dođe kad radim neke stvari nevezane za film. No, najviše me inspirira biljni i životinjski svijet. Nesvjesno su sigurno inspiracija za moje likove i moji najbliži, obitelj i prijatelji. U zadnjem filmu glad pokreće sve, i biljke, ptice i ljude koji su na neki način gladni povezanosti, susreta s drugim ljudima. To je ta želja koja sve živo u prirodi potiče da se i dalje raste, širi i spaja.

Jeste li ikada razmišljali da napravite neki dugometražni film?

Razmišljala sam, ali u hrvatskim okvirima to je dosta ambiciozno. Iziskuje puno novaca i vremena.

Što Vas još posebno veseli osim crtića?

Planinarenje i kuhanje.

Kakva su Vaša iskustva s festivalima?

Imala sam sreće sudjelovati na dosta internacionalnih festivala. Sudjelovala sam na festivalima u Japanu, Portugalu, Sloveniji i Poljskoj. Lijepo je iskustvo kad imaš film koji putuje, pa i ti putuješ s njim, te imaš priliku družiti se s drugim autorima i razmijeniti iskustva.

Što biste savjetovali mladima koji izaberu ovaj poziv?

Prvo bih mu savjetovala da gledaju i proučavaju sve animirane filmove, pa i one iz drugih zemalja. Uvijek je interesantno vidjeti na koji način animiranome filmu pristupaju drugi. Druga stvar je strpljenje i trud, jer je animacija jedan posao, za one koji imaju puno strpljenja i živaca. Nije presudno školovanje i edukacija, važna je ljubav prema animaciji. Tko je voli, neka ustraje u njoj.

Što biste poručili općenito nama mladima?

Meni kao animatoru, bilo bi drago da znam kako djeca i mladi ne gledaju samo ono što im je „servirano“ samo na televiziji. Često to i nema neku kvalitetu. Potražite i kopajte malo po internetu. Ima odličnih stvari i dođite na Animafest ovog ljeta. Tamo možete vidjeti uistinu puno kvalitetnih filmova i nešto što se ne gleda svakodnevno na televiziji.

Anja Karas, 8.b

Intervju s Petrom Zlonogom, najpoznatijom mladom animatoricom u Hrvatskoj

Tko Vas je naveo na animaciju, jeste li se sami odlučili na to ili Vas je netko drugi potaknuo?

Pa… zapravo sam se sama odlučila za to, jer sam prvo studirala dizajn, dok nisam shvatila da me nekako srce vuče ka slikanju, pa sam nakon dizajna otišla još dvije godine na studij likovne akademije, a poslije toga sam se počela baviti animacijom.

Kada ste bili mali, jeste li crtali ili voljeli crtati?

Jesam, kada sam bila mala, dosta sam crtala, osobito po rubovima bilježnica. Uvijek sam radila neke svoje animacije jer me ta animacija jako privlačila.

Kakve su bile kritike Vašeg prvog animiranog filma?

Ja sam svoj prvi animirani film napravila na studiju dizajna i bila je to jedna jako jednostavna stop-animacija koju sam napravila doma u kuhinji i, u smislu filma, nije bilo neko veliko dostignuće, ali sam za njega dobila pohvale profesora. Tada sam shvatila i odlučila da ću se početi ozbiljnije baviti time.

Koji vam je najdraži film koji ste napravili?

Iskreno, moj najbolji film koji sam napravila je ovaj zadnji, jer mi je za njega trebalo malo manje vremena. Radila sam ga sa samo petero ljudi i sinergija između zvuka i slike je bila dobra te je vladala jedna pozitivna radna atmosfera.

Kada već pričate o radu, možete li nam reći kako izgleda taj proces dobivanja animiranog filma?

Proces traje dugo, ali sve ovisi o tome hoćete li crtati tu animaciju ili raditi stop-animaciju. Kada izmislite likove i cijelu radnju napravili ste story board ili knjigu snimanja, gdje se točno raspoređuje svaka scena i događaj iz filma. Nakon toga se radi takozvani layout gdje se svaki kadar postavlja za sebe i tek nakon toga se kreće u animaciju, te se sve snimljene scene danas u 99% slučajeva slažu kompjuterom.

Za koji Vam je film trebalo najduže vremena?

Najduže mi je trebalo za film Glad. Trebalo mi je godinu i pol dana da ga snimim, a taj film traje samo 6 minuta.

Što Vas najviše inspirira i zanima kod animiranog filma?

Nemam baš neku veliku inspiraciju, ali ta inspiracija dolazi sama od sebe, kada radim nešto nevezano uz film, a najviše me privlači priroda i biljni svijet.

Možete li nam spomenuti neke festivale na kojem se prikazuju animacije?

Mogu, u Zagrebu se svake godine održava Animafest koji je jako veliko postignuće i događaj za našu državu, jer nam je u neposrednoj blizini.

Jeste li ikada razmišljali napraviti neki dugometražni film?

Iskreno, jesam, ali je to u okvirima Hrvatske dosta ambiciozno, jer je skupo i treba dosta vremena i novaca, no i kratkometražni su filmovi skupi. Treba i za njih isto tako dosta vremena za napraviti.

Bavite li se nečim drugim osim crtanjem i animiranjem?

Da, bavim se kuhanjem i planinarenjem u slobodno vrijeme jer mi to daje slobodu i nadahnjuje na neke radove.

Je li Vas neki drugi animator inspirirao ili zadivio svojim radom?

Da, je, inspirirao me jedan nizozemski animator - Duduk Dewytko i starija britanska animatorica koja je radila bez pomoći kompjutera, tj. oboje su radili analogno.

Imate li nam još nešto reći za kraj ili dati neki savjet onome koji se namjerava baviti animiranim filmom?

Moj savjet za početnike je da proučavate animirane filmove i gledate ih jer ćete tako najviše naučiti iz njih, promatrajući i zapisujući podatke, pa ćete pomoću tih podataka dobiti inspiraciju i želju za radom.

Luka Smojić, 8.b