Izvorno, riječ holokaust označava žrtvu paljenicu, pri kojoj se spaljuje cijela životinja. Danas je međutim u cijelom svijetu ta riječ uobičajno ime za genocid nad Židovima, ali u širem značenju i sustavno istrebljivanje drugih grupa za vrijeme nacističkog režima u Njemačkoj. 

Iako su Židovi bili primarne žrtve, osim njih stradalo je pola milijuna Roma, dvjesto pedeset tisuća mentalno i fizički hendikepiranih građana Njemačke, te politički neistomišljenici.

Među milijunima ubijenih čija su imena odavno iščeznula iz sjećanja živih, neka su ostala svijetliti kao podsjetnik na tu tragediju. Jedno od tih imena je Anna Frank. Ta trinaestogodišnja djevojčica, vesela i brbljava učenica, sasvim slična vama, dvije je godine sa svojom obitelji živjela u tajnom stanu ne bi li izbjegla smrt koja ju je kao Židovku čekala. Sve to vrijeme pisala je dnevnik. Ana nije preživjela. No njen dnevnik ostao je kao svjedočanstvo patnje i žrtve židovskog naroda, ali i neslomljive volje jedne djevojčice da živi svoj mladenački život. Anna Frank simbol je borbe ne samo protiv nacizma, nego i protiv nečovječnosti u svakom obliku. Pisala je o životu, ljubavi, dobroti, a i u najtežim trenucima nije izgubila pozitivan i optimističan duh.

Prisjećamo se citata i riječi koje ne blijede, štoviše kako vrijeme prolazi zvuče sve snažnije i mudrije. Riječi protiv kojih svako zlo gubi bitku.

Temom holokausta i prijateljstva dvojice dječaka bavi se roman Dječak u prugastoj pidžami irskog pisca Johna Boynea, a odličan prikaz knjige možete pročitati u Magazinu Gradske knjižnice Rijeka. Po romanu je snimljen i višestruko nagrađen istoimeni film u režiji Marka Hermana.