Vizije o kraju svijeta od najstarijih vremena zaokupljaju maštu i bude strah. Nekoć su se vezale uz neobjašnjive pojave na nebu, kalendare i tumačenja svetih knjiga, dok se danas kataklizmički scenariji pretežno odnose na sukobe koji prijete globalnim ratom, društvene i financijske krize te prekomjerno i neodgovorno iskorištavanje prirodnih resursa koje nepovoljno utječe na klimatske promjene i njihov ubrzani poguban utjecaj na ljudsko društvo i sav ostali živi svijet.

Bez obzira na to što im je u podlozi, ove su vizije čovjeka oduvijek stavljale pred izbor – hoće li svojem postojanju i činjenju podariti smisao, pa i pokušati utjecati na svijet u kojem živi, ili će se bez otpora i odgovornosti predati dekadenciji i(li) fatalizmu.

Na koje se načine kao čitatelji nosimo s izazovnim vremenima? U kakvoj literaturi pronalazimo utjehu i motivaciju za promjene? Kakve nam odgovore na suvremene prijetnje nude književnost i znanost? Što nam savjetuju psiholozi? Kako se branimo od pseudočinjenica i lažnih vijesti? I konačno: kako možemo, zahvaljujući onom što čitamo u knjigama, mijenjati sebe, a onda i ishode koji su pred nama?

Na nama je samo da odlučimo što ćemo učiniti s vremenom koje nam je dano, riječi su mudrog čarobnjaka hrabrom hobitu u kultnom Gospodaru prstenova nakon što se Frodo požalio na težinu dodijeljene mu zadaće. Marko Marulić je pak svoje najznačajnije djelo na hrvatskom jeziku, ep Judita, napisao u vrijeme žestokih osmanlijskih napada na dalmatinske gradove. Iako preuzeta iz Biblije, priča o hrabroj udovici bila je snažna poruka Marulićevim suvremenicima u doba neizvjesnosti i straha.

Pod pretpostavkom da i danas proživljavamo upravo takva dobā, kao istinski zaljubljenici u knjige posežemo za njima da nam služe kao putokazi i orijentiri, a odgovore koje u njima pronalazimo pretačemo u zajedničko iskustvo još jedne, trinaeste Noći knjige.

U 2024. godini, Godini Marka Marulića, prisjećamo se 500. obljetnice njegove smrti. Nismo zaboravili ni istaknutu damu hrvatske književnosti Ivanu Brlić-Mažuranić i njezin 150. rođendan, kao ni 100. obljetnicu smrti jednog od najutjecajnijih europskih književnika Franza Kafke. Podsjećamo i da već spomenuti roman Gospodar prstenova J. R. R. Tolkiena u ovoj godini broji 70 godina od prvog objavljivanja.

Slijede literarni radovi s kojima smo sudjelovali na literarnom natječaju Svijet kao začarana šuma, mentorica je prof. Ksenija Lažeta:

Svijet kao začarana šuma različitosti

Dok je sjedio u svom toplom dječjem krevetu, mali je Niko bio obasut ljubavlju i pažnjom svoje majke. Svake večeri prije spavanja, majka bi mu čitala priče iz raznih knjiga, uvodeći ga u čarobni svijet mašte i znanja i njemu bi se činilo da sigurnije korača kroz začaranu šumu ovog našeg stvarnog svijeta.

Večeras je izabrala posebnu knjigu koja je zračila toplinom i mudrošću. „Mama, koja je to knjiga?” upitao je Niko svojim svijetlim očima upijajući svaku riječ koju mu majka čita. „To je priča o Sofiji i Luki, dvoje djece čija je priča mnoge potakla da cijene život i sve stvari u njemu”, odgovorila je majka, njezin je glas nosio nježnost i duboku poruku. Počela je čitati s toplim tonom, pretvarajući svaku riječ u magičnu avanturu: „Dakle, u srcu urbanog kaosa, među visokim neboderima i vrevom gradskih ulica, živjela su dva djeteta, Sofija i Luka. Sofija je bila zaljubljena u tehnologiju, njezin svijet bio je ispunjen zvucima elektroničkih uređaja i virtualnim svjetovima. Nasuprot njoj Luka je bio dječak koji je svoju sreću pronalazio u prirodi, lutajući šumskim stazama i promatrajući ptice i biljke. Jednog dana, dok je Sofija istraživala najnovije aplikacije na svom pametnom telefonu, primijetila je na ekranu poruku s nepoznatog broja. Bio je to Luka, koji je slučajno poslao poruku pogrešnom broju dok je pokušavao uhvatiti signal u šumi. Iz tog slučajnog kontakta, započeli su razgovor koji će promijeniti njihove živote. Njihovo je dopisivanje brzo  preraslo u prijateljstvo. Sofija bi Luki pričala o čarima tehnologije i brzini života u gradu, dok bi Luka Sofiji opisivao mir i ljepotu prirode. Kroz njihove razgovore, počeli su shvaćati prednosti i nedostatke svijeta u kojem žive. Nakon nekoliko tjedana dopisivanja, odlučili su se susresti uživo. Sofija je prvi put napustila svoj digitalni svijet kako bi se uputila u prirodu, dok je Luka ušao u digitalni labirint kako bi upoznao Sofiju. Njihov susret bio je poput spoja dvaju različitih svjetova. Dok su zajedno istraživali grad i prirodu, shvatili su da njihova različitost nije prepreka, već snaga. Sofija je naučila cijeniti mir i ljepotu prirode dok je Luka shvatio važnost tehnologije u suvremenom svijetu. Kroz svoju su ljubav otkrili su da je ključ sreće i ravnoteže u prihvaćanju različitosti i pronalaženju zajedničkog jezika među različitim svjetovima. Njihova je priča postala inspiracija za mnoge, podsjećajući ljude da je moguće pronaći ljubav i razumijevanje čak i u svijetu koji se čini tako prepun suprotnosti i surovosti. Postali su tako simbol nade i snage, dok su zajedno istraživali granice modernog svijeta i prirodnog sklada.”  Dok je majčin glas lagano prenosio riječi iz knjige, Niko je bio gotovo zarobljen u priči upijajući svaki detalj njihove avanture. Osjećao je kako se prepušta svijetu Sofije i Luke promatrajući njihovo putovanje kroz moderni svijet i prirodne ljepote.

Kroz priču je shvatio važnost ljubavi, razumijevanja i poštovanja prema svijetu oko sebe. Svaka stranica knjige bila je poput prozora u drugi, a opet i ovaj naš svijet. Nakon što je majka završila s čitanjem,  Niko je ležao u svom krevetiću, razmišljajući o avanturama Sofije i Luke. Osjećao je kako mu srce grije toplina njihove priče shvaćajući da je život poput knjige pun nepredvidivih događaja, ali uvijek s mogućnošću da se pronađe sreća i ljubav. Kad je majka tiho izašla iz sobe, Niko je zatvorio oči s osmijehom na licu znajući da će ova priča ostati urezana u njegovu dušu zauvijek i podsjećati ga da cijeni život i sve čarolije koje on donosi.

Petra Gorički, 7. a

Oduvjek je bila radoznala, kreativna, maštala je o slobodi i pustolovinama, no roditelji su je rijetko puštali. Mislila je kako će moći više izlaziti ako pristane, ali se nije htjela udati za netkog koga uistinu ne voli te je, znajući svoje tvrdoglave roditelje, iste noći pobjegla u šumu iza palače. Sunce je polako zalazilo i šuma je izgledala čarobno. Dijana je prolazila šumom, detaljno pregledavajući sve što je mogla. Očarana ljepotama prirode nije niti primjetila životinje koje se okupiše oko nje. „Je li joj ovo prvi put u šumi?“ „Zar ne zna što se događa noću?“  šaptale su životinje. „Vi...Vi pričate?“ upita Dijana u nevjeri. Vidjevši djevojku, znale su da je dobra srca jer je život provela u palači izvan dosega okrutnosti svijeta i pozvale ju da pođe s njima. Šetajući do skrovišta, objasnile su joj opasnosti šume te kako njen čuvar, zmaj, noću prolazi šumom tražeći lutalice koje joj ne pripadaju i kako kada ih pronađe im oduzme sjećanje i prebaci na drugi kraj. Noć je pala, šuma je izgledala mrtvo i prazno, drveće je šuštalo pod snažnim udarcima vjetra dok su sove skladale noćnu pjesmu. Princezu Dijanu ispunio je strah i dok je razmišljala o svakojakim situacijama, utonula je u san. Sljedećeg jutra kada se probudila, životinja nije bilo pa je izašla iz skrovišta i puteljkom otišla do središta šume koji su joj životinje noć prije pokazale. Došla je do središta gdje je vidjela nešto čega nije bilo ni u knjigama. Ribe su u potocima izvodile ritmični ples stvarajući posebnu vrstu ljekovite vode koju su potom medvjedi, zečevi i vjeverice motali u lišće i predavali pticama kako bi ih odnijele do rubova šume i spasile je od nestanka. Princeza je nesmetano stajala sa strane diveći se njihovom trudu i radu, no jedna od ribica, ne znajući da nije prijetnja, prijavi je zmaju. Životinje su je otpratile do planine gdje je stanovao zmaj. „Takvi kao ti uništili su i nastavljaju s uništavanjem, ne samo šuma već cijelog planeta i jedina želja im je dosegnuti sve moći koju šuma pruža! Što tebe čini drugačijom?" rekao je zmaj. „Cijeli svoj život provela sam u palači, zarobljena, izvan dohvata stvarnog svijeta i mogla sam samo maštati o njegovim ljepotama, stoga mi slama srce kakvu smo mu nevolju donijeli. Želim se iskupiti u ime svoje vrste!" odgovori mu ona.  Zmaj je pusti, ali uz uvjet da sutradan izađe iz šume i ljude diljem svijeta okreće k životu u skladu s prirodom.

     Dijana je ujutro stigla u grad i krenula u pustolovinu s bočicom ljekovite vode.

Ema Jagodić, 7. a

Život kao začarana šuma

U gustoj šumi zvanoj Život, svaka staza krije svoju tajnu, svaki zavoj nosi neizvjesnost. Šuma je poput labirinta, gdje se putevi isprepliću poput zamršenih sudbina.

Prošlost, sadašnjost i budućnost tkaju se u misterioznu tkaninu čineći svaki korak neizvjesnim. Zvukovi šume su kao melodija koja pleše s vjetrom: ponekad nježna i umirujuća, a ponekad divlja i neukrotiva. Svaki šumski glas nosi svoju poruku, a samo oni koji znaju slušati, mogu razumjeti njezinu priču. Drveće u ovoj šumi čuva tajne stoljećima. Svaka grana nosi svoju priču, svaka krošnja skriva svoje snove. Korijeni su duboko ukorijenjeni u tlu prošlosti, dok se grane protežu prema nebu budućnosti. Život u ovoj šumi je poput čarobnog rituala. Svaki dan donosi nova iskušenja, ali i nevjerojatne čarolije. Sunčeva svjetlost prošara se kroz krošnje poput zlatnih niti, stvarajući čarobne igre svjetla i sjene koje nosimo u sjećanju. Putovanje kroz ovu šumu zahtijeva hrabrost i mudrost. Treba imati oči otvorene za skrivena značenja i srce spremno za nepoznato jer samo oni koji se usude zagaziti u dubine ove začarane šume mogu otkriti pravu suštinu života.

I dok se vremena mijenjaju, a svjetlost dana nestaje u sumrak, šuma Život nastavlja svoj vječni ples, čuvajući svoje tajne i čekajući da je istinski istražitelji otkriju.

Vito Petranović, 7. a