Osnovna škola Jurja Habdelića Velika Gorica

Onaj tko ti daruje toliko ljepote, tko te nauči gledati i vidjeti ljepotu oko tebe, sigurno ti je prijatelj. Pravi prijatelj. Treba ga čuvati i poštovati.

Ovaj citat jedan je od mnogih lijepih misli koje se mogu pronaći u knjizi Jadranke Klepac Patuljci žive u kuglama. Likovi poput vila, patuljaka, cvijeća, mora i barki uvode nas u svijet koji je bliži djeci jer djeca u toj dobi još uvijek maštaju, izmišljaju, sanjaju. Patuljci u pričama predstavljaju čuvare prirode, upozoravaju nas na drugačiji i zaboravljen način života. Život kada je čovjek  bio povezaniji s prirodom, dok je čovjek poštovao prirodu i doživljavao sebe kao dio te prirode.  Ljudi se mijenjaju, pravila koja su nekad postojala sad više nisu ista. ►

Ta pravila nas dovode do sve većih razlika u razmišljanju, postupcima koje činimo prema drugim ljudima pa i sebi samima.

Ljudi su izmislili granice jer su im srca skučena i podijeljena. Tako lakše mogu smjestiti mnoge stvari u njih. Ako voliš neko more, rijeku, stabla, otok i brineš se o njemu najbolje što umiješ, ono je i tvoje more, tvoja rijeka, tvoje stablo. Ponekad mi se čini da ljudi samo izmišljaju i prave zidove ne bi li povećali razlike između sebe i tako se još manje razumjeli.

U pričama se može iščitati pouka na nenametljiv i blag način, a pouka upućuje na dobrotu, ljubav, brigu o drugima i sebi. Često autorica prepušta priču čitateljevoj mašti, ostavljajući mogućnost da sam dovrši priču ili izvuče pouku. Meni se ova knjiga svidjela iz dva razloga koja su međusobno povezana. Prvi razlog je tematika kojom se bavi-pitanjima dobra i zla, gubitku samog sebe prilikom odrastanja i okruženju ljudima koji ti neće uvijek odgovarati. Kako se snaći u svijetu koji razmišlja i radi ono što nije dobro? Drugi razlog je da knjiga na neki čudnovat način daje smjernice i odgovore na postavljena pitanja. Ili te ostavi u razmišljanju kako da riješiš neki od problema. Ove priče obiluju metaforama i zaista su zlatna riznica lijepih misli i citata. Gotovo svaka priča završava u pozitivnom tonu i s pozitivnim mislima. Dakle, nije sve tako crno. Je l' tako?

Završit ću sa lijepim citatima iz knjige i jednim važnim pitanjem na kojeg probaj odgovoriti:

Prijateljstvo se mora zaslužiti. Baš kao i ocjene u školi i vještina u nekoj igri ili sportu. A igre i druženja s prijateljima važni su koliko i učenje.

Odrastanje često zna biti naporno i nerazumljivo i u mirnim i u laganim vremenima, a lakše je odrasti uz dobre i mudre prijatelje. To mogu biti drugovi iz razreda, djeca iz iste kuće, braća i sestre, roditelji. Knjige mogu biti dobri prijatelji…

Tajna dobrih misli i iskrenih želja jedna je od najvećih i najmoćnijih tajni-tajna snage srca. Sve je povezano, isprepleteno i ovisi jedno o drugom.

Eto, to je najveći učitelj-more, kamen, nebo, priroda. Samo treba sve pažljivo promatrati i priroda tada otkriva svoje tajne, mudrosti i sklad. Da, to je odgovor., treba tražiti sklad u svemu i pri tome biti odgovoran, odgovoran za svoje masline, vinograd, svoje postupke, biti odgovoran i iskren prema prijateljima kao i prema svemu što nas okružuje.

Najteže je bilo dati svim stvarima, pojmovima i događanjima prava imena, vrijednost i težinu, naći u svemu svrhovitost. Staviti sve na prava mjesta. Kako naći sklad u svim raskrižjima, odlukama, gdje povući crtu između ravnodušnosti i nemiješanja u tuđe živote, između tame i svjetla, dobra i zla, i, što je najteže, između života i smrti?

Što je tebi najvrjednije? Što je tebi najljepše? Čemu se najviše čudiš i diviš?