Osnovna škola Jurja Habdelića Velika Gorica

Na današnji dan obilježavamo Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Kako se osjećaju djeca s autizmom i kojih je to Deset stvari koje svako dijete s autizmom želi da znate, možete pročitati u tekstu cijenjene i nagrađivane autorice Ellen Notbohm, autorice istoimene knjige:

​1. Ja sam prvo i prije svega dijete. Autizam je samo jedan vid mojeg karaktera. Ne određuje me kao osobu. ► 

Jeste li i vi osoba s mislima, osjećajima i puno drugih talenata ili ste samo debeli (prekomjerne težine), kratkovidni (nosite naočale) ili nespretni (nemate dobru koordinaciju, niste dobri u sportovima)? To su možda stvari koje sam uočio od prve kad sam vas upoznao, ali one nisu nužno ono najbitnije o vama. 

2. Moja senzorna percepcija je iskrivljena. Možda je najteže kod autizma shvatiti senzornu integraciju, ali je nedvojbeno to najkritičniji njen vid. To znači da uobičajeni pogledi, zvukovi, mirisi, okusi i dodiri svakodnevice, koje vi možda čak i ne primjećujete, za mene mogu biti veoma bolni. Čak se i sama sredina u kojoj moram živjeti često može činiti neprijateljska. Mogu ostavljati dojam povučene ili neprijateljski raspoložene osobe, ali ja se samo pokušavam zaštiti.

3. Molim vas razlikujte neću (ja izabirem da nešto neću) i ne mogu (nisam to sposoban napraviti). Receptivni i izražajni jezik i vokabular za mene mogu predstavljati veliki izazov. Ne radi se o tome da ja ne slušam upute. Radi se o tome da vas ne mogu razumjeti. Kad me zovete s drugog kraja sobe, ja čujem ovo: *&^%$#@, Billy. #$%^*&^%$&*…  Umjesto toga dođite i obratite mi se izravno i jednostavnim riječima: Molim te stavi knjigu na stol. Vrijeme je za ručak.

4. Ja razmišljam konkretno. To znači da jezik tumačim doslovno. Za mene je vrlo zbunjujuće kad kažete: Obuzdaj konja, kauboju! kada to u stvari znači Molim te, prestani trčati. Nemojte mi reći da je nešto mačji kašalj kada nema mačke na vidiku a da je ono što zaista mislite ovo ćeš ti lako napraviti. Kada kažete Jamie je stvarno zapalio stazu, ja vidim dijete koje se igra s šibicama. Ja ne razumijem idiome, igre riječima, nijanse, dupla značenja, metafore, aluzije i sarkazam.

5. Molim vas budite strpljivi s mojim ograničenim rječnikom. Meni je teško reći vam što trebam kad ne znam riječi koje bi opisale moje osjećaje. Možda sam gladan, frustriran, uplašen ili zbunjen, ali trenutno su te riječi van mojih mogućnosti i ne mogu ih izraziti. Pratite moj govor tijela, povlačenje, uznemirenost  ili druge znakove da je nešto nije kako treba. Postoji i druga strana ovoga: Mogu zvučati kao mali profesor ili filmska zvijezda, brbljajući riječi ili cijele scenarije koji su preteški za moju kronološku dob. To su rečenice koje sam upamtio iz svijeta koji me okružuje da bih kompenzirao moje nedostatke s jezikom zato što znam da trebam reagirati kad mi se netko obrati. To su rečenice iz filmova, televizije, govora drugih ljudi. To se zove eholalija. Ne mora značiti da razumijem kontekst ili terminologiju koju koristim. Samo znam da mi pomaže jer proizvodim nekakav odgovor.

6. Budući da je jezik za mene težak, moguće je da budem jako vizualno orijentiran. Molim vas da mi pokažete kako da nešto radim, a ne da mi samo to kažete. Puno upornog ponavljanja meni pomaže nešto naučiti. Vizualni raspored je iznimno važan za moj dnevni raspored. Kao i vaš planer, oslobađa me stresa da moram zapamtiti sto je sljedeće, pomaže u glatkoj promjeni aktivnosti, pomaže mi rasporediti moje vrijeme i ispuniti vaša očekivanja.

7. Molim vas, usmjerite se i razvijajte ono što ja mogu, a ne ono što ne mogu. Kao i svako drugo ljudsko biće, ne mogu učiti u okruženju gdje se stalno osjećam da nisam dovoljno dobar i da trebam popravak. Izbjegavat ću probati sve novo ako sam stalno izložen kritici ma koliko konstruktivna ona bila. Tražite moje jake strane i naći ćete ih. Postoji više od jednog prihvatljivog načina za obavljanje većine stvari.

8. Pomozite mi u socijalnoj interakciji. Može izgledati da se ja ne želim igrati s drugom djecom na igralištu, ali ponekad jednostavno ne znam kako započeti razgovor ili se pridružiti igri. Ako ohrabrite drugu djecu da me pozovu u igranju s loptom, moguće je da ću ja biti oduševljen što ste me uključili u igru. Najbolji sam u igrama koje imaju strukturu – jasan početak i kraj. Ne znam čitati izraze lica, govor tijela ili emocije drugih stoga cijenim stalne upute kako je prikladno reagirati u određenoj situaciji.

9. Pokušajte otkriti što je uzrok mojih ispada. Ispadi, pucanja, ili kako god ih želite zvati, za mene su strašniji nego za vas. Oni se dešavaju jer je jedno od mojih osjetila preopterećeno. Ako možete razumjeti zašto se moji ispadi događaju, oni se mogu spriječiti. Vodite dnevnik u kojem ćete bilježiti vrijeme, okruženje, ljude, aktivnosti. Možda ćete uočiti obrazac. Sjetite se da je ponašanje oblik komunikacije. Ono vam govori, kada moje riječi ne mogu, kako ja doživljavam nešto sto se dešava u mom okruženju.

10. Pružajte mi bezuvjetnu ljubav. Zabranite si misli kao što su Kad bi on makar… i Zašto ona ne može… Ni vi niste ispunili svako očekivanje koje su vaši roditelji imali za vas i ne želite da vas netko stalno na to podsjeća. Ja nisam izabrao imati autizam. Stoga se sjetite da se on dešava meni, ne vama. Bez vaše podrške, šanse da budem uspješna i samostalna osoba su slabe. Uz vašu podršku i vođenje, mogućnosti su veće nego što možda mislite. Obećavam vam da sam ja toga vrijedan.

Sve ono što bih ja mogao postati neće se dogoditi bez vas! 

Budite moj zastupnik i moj prijatelj!