Neobičnost ovogodišnjeg LIK-a je u tome što se radi o digitalnim fotografijama, naime učenici bi se trebali po prvi put izraziti u likovnom mediju fotografije. Dozvoljena je i računalna obrada fotografije ali pod uvjetom da se ne mijenja osnovni smisao, sadržaj fotografije. Tema – poticaj je ''Zvučna slika (Ritam svjetla, ritam boje)'', odnosno, zadatak nije ni malo lak, jer likovnim elementima ritma oblika i boja trebalo bi asocirati zvuk na fotografiji. Dakle, to je problem idioma. Idiom je narječje nekog kraja, dijalekt, govor svojstven nekom jeziku i neprevediv doslovno na drugi jezik. Upravo to je bio zadatak u likovnom smislu – koliko je moguće slikom, fotografijom, predočiti zvuk. To je bilo ne tako rijetko i nemoguće u umjetnosti – knjige su ilustrirane slikama, slike uglazbljene, glazbene kompozicije naslikane a da ne govorim koliko je pisano o glazbi, slikarstvu i drugim vrstama umjetnosti. Na kraju krajeva, pogrešno je mišljenje da likovni služi samo za zabavu učenika i podizanje njihovog općeg uspjeha na kraju školske godine.

Likovnjaci su se raširili po cijelom gradu, mobiteli i fotoaparati zabilježili su mnoge trenutke svjetlosti  a na meni je bilo da od puno radova odaberem 10 koji će predstavljati našu školu u Trenkovu na Županijskom natjecanju. Mnogi, vješti crtanju i slikanju nisu se pronašli u fotografiji, neki od njih čak nisu htjeli sudjelovati, dok su drugi donijeli toliko kvalitetnih fotografija na zadanu temu da se i sam pitam – kako je to moguće?

U krajnje nezahvalnoj ulozi suca, morao sam odabrati radove, izbjegavajući  kič (= neukusni nadriumjetnički proizvod) i patetiku (= izvještačenost), čime nas bombardiraju na TV-u (sapunice, reality show, itd.), no opet je bilo teško jer je odličnih radova bilo puno. Nakon višesatnog dvoumljenja odabrao sam ovih 10 radova. Zaželimo im sreću. Ne treba u životu očekivati previše, jer ako malo očekujemo,  neuspjeh nećemo teško primiti a svaki uspjeh biti će nam iznenađujuće velik.

Ninoslav Pirović, učitelj likovne kulture