Na satu likovne kulture gradili smo robote od otpadne ambalaže i naša je knjižničarka, gospođa Ljiljana Pavlica, iskoristila naše robote kako bi upoznala djecu s tim da je upravo Čapek u jezik uveo riječ ROBOT. Samo što je sat započeo, stiglo je prvo iznenađenje-na vrata nam je u pratnji gospođe ravnateljice pokucao POŠTAR. Učenici su se odmah približili poštaru M.Zanettiju, koji im je ukratko opisao poštarska zaduženja i posao, a zatim su ga počeli bombardirati brojnim pitanjima, na koja je on spremno odgovarao. Saznali smo da poštarska torba može težiti i do 20 kg, da dnevno neki poštari prelaze i 9 km , a najveće im opasnosti prijete od pas koji čuvaju dvorišta. Pošto je glavni lik naše bajke, poštar Kolbaba tražio djevojku čiju adresu njen dragi nije napisao, čak godinu i jedan dan, zanimalo nas je što bi učinili naši poštari. Poštar se nasmijao i rekao da oni sigurno ne bi toliko dugo nekoga tražili, nego bi vratili pismo pošiljatelju. Pa ipak je sve moguće samo u bajkama, zar ne? Pred kraj posjete našeg poštara fotografirali smo se s njim, a najsretniji smo bili kad smo na sebe smjeli staviti poštarsku kapu i torbu.

Nakon što smo se pozdravili s poštarom, razgovarali smo s knjižničarkom o ovoj neobičnoj bajci. Nekim se učenicima svidjela, pa su je pročitali i dva puta. Zatim je uslijedilo drugo iznenađenje. Učiteljica je u dnevniku pronašla pismo koje joj je poslao poštar Kolbaba, glavni lik bajke. Stvarno smo se iznenadili. Pismo je dostavio poštanski patuljak. Vjerojatno se uvukao u školu po noći, dok nema u njoj baš nikoga. A što je to bilo zanimljivo!

Ahoj! Pismo je započelo veselim češkim pozdravom. Poštar Kolbaba nas je zamolio za pomoć u rješavanju  zadataka koje on sam nije razumio- pričao nam je o nekim bajkama čije je naslove pogubio. Sve smo uspjeli riješiti! Sastavio nam je križaljkice u kojima nas je naučio neke češke riječi. Na kraju nam je ostavio i neispravno napisanu  poruku Františeka, lika iz bajke, koju smo morali ispravno napisati. U velikoj koverti, našle su se još tri koverte s markicama i zadatak da tri učenika napišu lijepo, toplo pismo svom paru iz klupe. Bilo je teško odabrati samo troje učenika, jer su se javili mnogi. Idući dan, nakon što su pisma napisana i adresirana, učenici su ih u pratnji knjižničarke odnijeli u poštanski sandučić.

A sada je red na poštanskim patuljcima da obave svoj posao. Jesu li pisma ljubazna i pristojna ili su ispunjena nekim lošim, zločestim  riječima, patuljci će osjetiti po toplini pisma.

Vjerujemo da ćemo još dugo pamtiti Poštarsku bajku i ovaj sat lektire koji je osmislila naša knjižničarka Ljiljana Pavlica.