Zrake sunca su nagovijestile sunčan dan i to nam je bio znak kako bismo danas mogli močiti lan koji smo nedavno počupali, složili u snopiće, pa sušili...

       Neki od nas su se pitali: „Pa, zašto sada močiti lan? Raspast će se od tolike vlage!“ i onda su nam gospoda Ožoge objasnili kako je močenje potrebno da bi se vlakna (koja nam trebaju za izradu konca) odvojila od stabljike.

       Prije samoga močenja donijeli smo snopiće lana i trebali smo  odvojiti sjeme s tobolcima od stabljike. To smo s veseljem i odradili! Skupljanje sjemena obavljalo se na gumnima postupkom tzv. „grecanja“ s grecaljkom koju čini duga poširoka planjka (daska) na čijoj su sredini usađeni dugi željezni klinovi u 3-4 reda gusto poredani visine oko 15 cm. Snopićima lana smo prvo udarali o drvo grecaljke te nakon toga provukli stabljike kroz klinove  kako bismo odvojili sjeme s tobolcima od stabljike.

      Sjeme smo spremili za sadnju iduće godine, a stabljike smo slagali na dva usporedna kolca.

      Složene stabljike smo povezali žicom, preklopili opet kolcima i odnijeli u obližnji potok u šumi na močenje.  Stabljike  lana se inače slažu tako da jedan sloj slažemo u smjeru vode, a sljedeći poprijeko.  Dubina potoka je bila oko metar vode, a u njoj su bili zabijeni kolci u obliku pravokutnika na koji se stavljao taj već povezani lan.

      Močenje će trajati 21 dan, a nakon toga dolazi sljedeća faza- sušenje lana. S veseljem iščekujemo sljedeću fazu jer ćemo se upoznati sa zaboravljenim alatima- stupom, trlicom, češljem...

Učiteljica Katarina