Ivan Duda rođen je 1942. godine u Lipovljanima gdje je završio sedam razreda osnovne škole, a osmi u Novskoj. Nakon drugog razreda gimnazije (Zagreb) nastavio je školovanje u Učiteljskoj školi u Pakracu (1958/59.). Maturirao je 1961. godine. Studij razredne nastave završio je na Pedagoškoj akademiji u Petrinji (1969.), te smjer pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1981.).

Prve tri godine (1961.-1964.) radio je u Banovoj Jaruzi i predavao matematiku i tjelesni odgoj. Nakon povratka iz vojske zaposlio se u Lipovljanima gdje je četiri godine predavao matematiku i prirodu u višim razredima osnovne škole. Sljedećih 12 godina bio je ravnatelj škole. Zatim je tri godine radio kao pedagog škole u Kutini (OŠ 4. maj).  Od 1985. do 2007. godine radi u Ministarstvu prosvjete kao savjetnik i školski nadzornik za razrednu nastavu i za ravnatelje osnovnih škola za područje Ivanić Grada, Vrbovca, Kutine, Bjelovara, Koprivnice i Siska.

U ime učenika i zaposlenika naše škole od Ivana Dude oprostila se ravnateljica Mirjana Faltis riječima:

“Ovo su trenuci tuge zbog rastanka s dragom nam osobom, ali i trenuci prisjećanja na sve ono što nam je lijepoga donio i ostavio.

Ivan Duda, bio je naš učitelj, pedagog, ravnatelj, viši školski nadzornik, a iznad svega dobar čovjek. 

Lipovljani su mjesto u kojem je izgradio svoj dom, stvorio svoju obitelj, ali i mjesto u kojem je profesionalno dao najveći dio sebe. Radeći kao učitelj otvorenog srca i s neizostavnim osmjehom na licu obrazovao je i odgajao one najmlađe.

Kao ravnatelj bio je veliki borac koji je svojim smirenim i upornim pristupom uspio izgraditi ne samo novu školsku zgradu već je povezivanjem ljudi uporno gradio dobre međuljudske odnose. Stvarajući zdravo radno okruženje i složan kolektiv napravio je veliki iskorak prema napretku kojem je vizionarski težio.

On je bio za sve nas koji smo ga poznavali pravi ravnatelj, kako svojom pojavnošću tako i svojim djelima.  

Kada je odlazio iz Lipovljana na novo radno mjesto u Školsku spomenicu je zapisao:

“Sada kada odlazim s ove dužnosti mogu zaključiti da sve ovo što sam radio, radio sam s velikim zadovoljstvom i entuzijazmom jer oko mene su bili pravi ljudi i mnogo divne djece. Sud o dvanaestogodišnjem radu ove škole u koju sam utkao sebe prepuštam drugima. Na kraju bih još želio reći da odlazim pomalo tužan, ali u srcu veoma zadovoljan i sretan.”

To je naš Ivan. Volio je djecu, ljude i život.

Govorio je kako se smatra sretnim čovjekom jer je njegov život bio sadržajno bogat, ispunjen prekrasnim trenucima, divnim ljudima i prijateljstvima.

Radeći kao viši školski nadzornik Ivan Duda obogatio je i naše živote. Njegov nadzor nije unosio strah već podršku. Diskretno i poticajno davao je kritike. Izuzetno je cijenio upornost i stručnost, prepoznavao je i poticao izvrsnost. Svoje ogromno iskustvo nesebično je dijelio s mladim kolegama kako bi im pomogao u radu, ali s velikim uvažavanjem obogaćujući na taj način i svoj rad i svoj život.

Hvala vam Dragi Ivane, na vašoj potpori, savjetima, prijateljstvu.

Rastajemo se s tugom, ali i s velikom zahvalnošću.

Kažu da smrt zapravo ne postoji jer ljudi umiru samo kada ih svi zaborave.

Vi zasigurno nećete biti zaboravljeni. Živjet ćeš kroz svoju obitelj, svoje kolege i prijatelje, brojne učenike, učitelje, kroz svoja djela.

Počivajte u miru i neka vam je laka zemlja.

U ime učenika i zaposlenika Osnovne škole Josipa Kozarca, Lipovljani te u svoje osobno ime izražavam najdublju sućut obitelji.”