25. listopada 1994. godine Renata je radosno i ponosno zakoračila u našu zbornicu donijevši sa sobom puno mladenačkog poleta i vjere u svoj posao.

Uvijek će nam ostati u sjećanju njezin ozbiljan pristup svakoj preuzetoj obvezi. Rad s učenicima nije joj bio samo posao, već i darivanje, razumijevanje, ljubav. Mnogo je truda ulagala i u mentorske aktivnosti. Nesebično je svoja iskustva i nadarenost u poučavanju prenosila studentima i mlađim kolegicama. Imala je smisla za sva područja predmeta HRVATSKI JEZIK. Svake godine njezini su učenici sudjelovali na Županijskom natjecanju iz jezika. Na Lidranu je često sa svojim novinarskim radovima i radijskim emisijama bila na državnoj smotri. Uređivala je školski list Naš Jordanovac. Bila je brižna razrednica i svoje razrede odgajala strpljivo i uporno. Znala je mjeru između strogosti i blagosti.

 Renata je rođena  7. svibnja 1969. godine u Ogulinu, završila je Filozofski fakultet u Zagrebu. Svoj kratki život ispunila je mnogim stručnim i profesionalnim uspjesima, ali i osobnom srećom. Nikad nećemo zaboraviti njezin ushit kad je postala majka. Brižno je pratila svaki korak svoje dječice Ane i Tina te zdušno pomagala svim svojim ukućanima.

Kad sada u svojim mislima gledamo Renatu onako vedru, nasmijanu, nepokolebljivu, vjerujemo da je „i dolinom smrti prošla ne bojeći se zla“ jer Svevišnji je s njom.

                Stihovi Josipa Pupačića

 „Rasut ću sebe u srca mnoga

I živjeti u bezbroj života“

Izražavaju i Renatin život koji će se nastaviti u njezinoj djeci, u sjećanjima mnogih zahvalnih učenika naše škole i u našim srcima. Zaista, svi smo voljeli i poštovali Renatu Ružić, uzornu i dragu profesoricu

Počivala u miru Božjem