Modruš je staro, srednjevjekovno, sjedište kneževa krčkih - Frankopana. u tim teškim starim vremenima Modruš je imao status npr. kao Zagreb ako ne i važniji. Jedno od mjerila za takvu ocjenu jeste činjenica da je Modruš bio sjedište biskupa, tj. Modruš je bio biskupija. Biskupija je tu preselila iz Udbine, Krbave, tijekom XV. stoljeća, gdje su učestali turski pljačkaški pohodi i cijelo područje bilo je jako nestabilno. Zemljopisno, znači iprometno,  bio je na strateški važnom prijelazu između primorske i kontinenatlne Hrvatske. Na staroj cesti iz unutrašnjosti  prema Senju, koja je sada postala šumska cesta, smješten je jedan vrlo važan objekt u ta vremena: samostan redovnika iz reda Pavlina. Kažu da su nekad imali smještajni kapacitet i do 80 osoba (tada nije bilo apartmana, već su bile zajedničke spavaonice). Uz Samostan bili su prostori gdje su se mogli odmoriti, prenoćiti i osvježiti putnici koji su putovali konjskim zapregama ili pješke. Po tom objektu današnji toponimi Velika Kapela i Mala Kapela su dobili ime. Prije se ovaj planinski vijenac jednostavno zvao GVOZD. Gvozd jednostavno znači drvo, drveno. 

Tek kilometar ili dva zračne linije nalazi se Modruš, utvrđeni grad Frankopana. Iz njega su potekli Stjepan Frankopan koji je dao sagraditi veliku crkvu u Oštarijama 1450.g., zvali su je nekad najvećom crkvom na Balkanu, i Bernardin Frankopan utemeljitelj grada Ogulina oko 1500.g. Uopće, vlasnici Modruša, imali su veliki značaj u obrani ovih krajevi i njegovoj izgradnji, i vidimo da su tako ostavili jak pečat u dalekom srednjovjekovlju a za današnje vrijeme.