Draga braćo i sestre!

Počeli smo još jednu školsku godinu nakon ljetne pauze. U školu moramo ići po državnom zakonu i zato kažemo da školu pohađamo. U crkvu ne moramo ići po državnom zakonu i zato ne govorimo da pohađamo crkvu ili da pohađamo svetu misu. Crkva je kuća Božja, a Bog je osobno biće: ima svoje misli, svoje odluke, svoje osjećaje i svoja sjećanja. Stoga Bogu, koji jest i želi biti naš prijatelj, idemo u goste, posjećujemo ga kad dođemo u crkvu. I sada smo došli svojem prijatelju u Goste, došli smo prijatelja pozdraviti, došli smo ga obadovati i razveseliti, došli smo mu zahvaliti što smo imali lijepo ljeto i lijepi odmor, što smo zdravi i siti, veseli i radosni. Bog nas je i tijekom ljeta očekivao da mu navratimo u goste, bar koji puta. Neki su od vas možda i bili prije dva tjedna u Oštarijama za Veliku Gospu, a mnogi nisu bili u crkvi već nekoliko mjeseci, a moža i dulje.

Nama je u interesu da smo si s Bogom u dobrim i prijateljskim odnosima. Da bismo bili zdravi, da bismo se dobro osjećali, da bismo imali uspjeha u školi i u životu, treba nam pomoć Božja i njegov blagoslov. Stoga i mi Bogu kao svojem prijatelju moramo pokazati nekoliko znakova ljubavi, poštovanja, zahvalnosti i prijateljstva. Kako ćemo mi to Bogu pokazati? Pa prijateljstvo se pokazuje na dva načina: izravnom komunikacijom tj. razgovorom s Bogom ili molitvom osobnom kod kuće ili zajedničnom molitvom u crkvi. A onda se prijateljstvo pokazuje i na taj način da prijatelja nastojimo razveseliti i da nastojimo da ga ne vrijeđamo i ne žalostimo. Kad se radi o Bogu, rekli bimo da nastojimo ne griješiti.

Cijelo ljeto nas nije bilo kod Boga u gostima i u posjeti u crkvi. Malo smo razočarali i ražalostili Boga. Morali bismo se s njim pomiriti. Morali bismo se malo popraviti i promijeniti na bolje. Imamo za to prilike kroz ovu jesen, zimu i proljeće početkom slijedeće kalendarske godine.

Bog za nas sprema mnogo darova i lijepih iznenađenja. Čuli smo o tim darovima i iznenađenjima u odlomku iz evađelja danas kroz jednu sliku o svadbi. Isus nam je ispričao jednu slikovitu priču: kao što je svadba uvijek veliko veselje, velika gozba, puno ljudi, šarenilo, mnogo radosti, pjesme i plesa, zabave i dobroga gošćenja, tako nam Bog želi pomoći i u životu da nam bude lakše i bolje, da nam život bude veliko veselje i radost. Ali Bog nije lud, nije glup i nije naš konobar ili sluga. On želi biti naš prijatelj. Čuli smo:

„U ono vrijeme: Isus narodu ponovno reče u slikama: "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći.“ To znači da Bog i nas zove u prijatljstvo sa sobom, da nas poziva na razgovor sa sobom i na misu u crkvu. Ako se zaboravimo pomoliti prije spavanja ili doći nedjeljom na misu, Bog će nas najprije blago upozoriti; Isus će reći ovako: „Opet Bog posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'"tj. dođite nedjeljom na misu, svaki dan se kratko pomolite prije spavanja, razveselite me svojim dobrim ponašanjem kroz dan.! Kad nas nema blizu Bogu ni nakon drugog poziva, kako veli Isus: "Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.“ Što će onda Bog napraviti? Kako će reagirati? Isus nas sad već ozbiljno upozorava: „Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali." Božja strpljivost je velika, Bog je jako dobar i milosrdan, ali ni mi ga ne smijemo izazivati, izbjegavati ga, ne smijemo biti mlačni, površni, ravnodušni prema njemu jer ga upravo to jako vrijeđa i smeta. Ne smijemo ni svojim grijesima izazivati Boga, jer on kaže po proroku Ezekijelu da je to kao da mu mašemo granama pred nosom ili pod nosom. A kako Bog ima svoje osjećaje, njegovi osjećaji mogu biti i pozitivni, dobri, radosni i zadovoljni, a mogu biti i negativni, razočarani, ogorčeni, pa čak i ljuti, srditi i strašni: „Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.“ To su teške i opasne riječi. A Bog ima načina da to ostvari. Stoga je pametnije Boga poštivati nego ga izazivati ili dražiti. Za one koji su se spremni promijeniti i poboljšati, krenuti redovito moliti i ići Bogu u goste, za one koji su spremni pomagati svojim prijateljima u školi i kod kuće, Bog je spreman ponoviti poziv na zajedništvo s njim: "Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ... Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'" "Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. " Evo, i ova se naša crkva danas napunila gostiju. Svi smo mi gosti kod Boga, on se nama veseli, a i mi se moramo veseliti njegovoj pomoć i njegovu blagoslovu. Zato ćemo mu obećati da ćemo biti dobri i sada ga zamoliti da nam pomogne učiti i lijepo završiti ovu školsku godinu koju smo jučer započeli.

KLIK ZA VIŠE FOTOGRAFIJA