Živi u Vinkovcima sa još šest sestara i braće.

“Halo kumić- sretan rođendan,kako si ?“  priča kuma na telefon iz Zagreba.

“Hvala kumo dobro sam-evo čekamo ručak“ ponavlja veselo Luka nekoliko puta u telefon. Zašto to ponavlja nekoliko puta- pita se kuma malo začuđena.

“Reci mi Luka što želiš za rođendan da ti kupi kum i kuma?“ nastavlja kuma na telefon.

“Ništa kumo,ništa mi ne treba,ma ne, ništa ne trebam“ odgovara Luka.

“Nešto valjda želiš Luka “ uporna je kuma .

“Znate kumo dobio sam od jednog prijatelja 50 kuna,od drugog isto 50 kuna. Susjeda mi je također za rođendan dala 50 kuna .Imao sam 150 kuna i mislio sam si kupiti  tenisice starke“ zbori zadovoljno Luka. Kakve su to starke za te novce misli kuma. Sigurno na placu ima takvih tenisica.

“Morat ću ponovo sakupljati za njih jer me je mama u subotu tražila novce. Rekla je da mora kupiti u Lidlu mesa i napraviti ručak za moj rođendan u nedjelju“- priča Luka iskreno. Ne zna Luka sakriti čemer i jad život,sadašnjost Slavonije koja ne može svojom ravnicom hraniti usta deveteročlane obitelji. Ima samo jedanaest godina. Nije Luka naučen da ima. On zna da nema   i misli da tako mora biti. Stiska se kumi želudac, nestaje zraka u plućima , u grlu nešto teško, a telefon sve teži.

Odlazi kuma i kum u City One Centar,pronalaze original starke, kupuju kumčetu  znajući da nosi broj 35.Pakuju i pišu čestitku ,a HP Expres danas  vozi tenisice  prema Vinkovcima.

Drage kolegice i kolege,

zažmirite kad ovo pročitate i zamislite taj izraz lica kad Luka sutra  otvori paket,a u njemu starke.

Kad otvorimo oči biti će u njima malo vode i  osjećat ćemo se puno  bolje.