Dovoljna nam  je bila jedna rečenica učiteljice Diane i pogledom smo se već sve dogovorili. Odmah smo znali što nam je činiti! Sve učiteljice će u ponedjeljak povesti svoje razrede na školsko dvorište, pridružit će nam se i naši mali školarci, neka svatko donese poneki cvjetić, motiku, lopatu, metlu… Svima je sve jasno, nakon trećeg sata obilježit ćemo taj tako važan dan za naš planet.

Eto i ponedjeljka, ali pada nam kiša!     No, ne odustajemo… sve planove odgađamo za srijedu.  Srijeda ujutro, sunce se nazire, već znamo da u školu danas treba u nekim starijim tenisicama i trenirkama jer treba zasukati rukave i urediti okoliš oko naše škole. 

Cijelo jutro vlada odlično raspoloženje, svima misli lutaju  na dvorište jer tko će dočekati kraj trećeg sata. I zvoniiiiii... Vrijedno smo počeli  donositi pribor za rad i cvijeće koje ćemo zasaditi.  Odjednom, imali smo cvijeća kao u najboljoj cvjećarnici. Hvala i našim mamama i bakama koje su nam to sve poslale!

Za još bolju atmosferu, donijeli smo zvučnik i laptop te zadužili učiteljicu Barbaru da pušta glazbu. Učiteljice Ankica, Bojana i Katarina P. brinule su se za učenike razredne nastave i za predškolce. Dok su učiteljice Valentina, Diana, Daria i Milena  pod budnim okom pratile što rade učenici viših razreda.

Brzo smo podijelili tko će što raditi. Učenici osmog razreda krečili su voćke, dok su njihove prijateljice iz razreda budno pratile hoće li oni to dobro napraviti.  

Učenice šestog razreda su pomele tribine na igralištu i tu i tamo priskakale u pomoć malenima u sadnji cvijeća. 

Dok je učiteljica Daria bila zadužena da prati što se događa s onima koji su se malo „švercali“, učiteljice Valentina i Diana su s ostalim učenicima viših razreda vrijedno sadile i objašnjavale kako nešto treba napraviti.  

Predškolcima je ovo bio posebno uzbudljiv  događaj, jer su prvi puta vidjeli cijelu školu na okupu i bilo im se je poprilično teško koncentrirati na rad jer ipak je trebalo vidjeti tko to sve trčkara dvorištem, no učiteljica Katarina je priskočila i uzela motiku u ruke umjesto njih.

Nikome nije smetalo ni što nam je baš u tom trenutku ponestalo vode pa nismo mogli prati ruke, no situaciju spašava naš domar Milan koji je uzeo nekoliko praznih posuda, otišao ih napuniti te nam usput donio i fini sok koji smo za vrijeme male pauze iskapili za čas!

Dva sata našeg druženja su prošle u trenu.  Za kraj su mali predškolci odlučiti učenicima škole pokloniti  pjesmu Pero i Anja  koju jako vole pjevati uz koreografiju. Malo ih je „ulovila“ trema jer ipak nije lako po prvi puta zapjevati pred 80-tak drugih učenika, do kada su im svi zapljeskali sve je bilo lakše.

I za kraj zajednička fotografija učenika i djelatnika za uspomenu…

Tko još kaže da škola mora biti tlaka?! 

Možemo Vam do sutra pisati, no ne bi uspjeli dočarati kako nam je lijepo bilo taj dan, zato smo i ovaj puta vrijedno slikali pa se možete i sami uvjeriti kako smo bili vrijedni!

Jedan mali dio fotografija se nalazi na ovom linku: 3 stranice fotografija

A puno više njih na službenoj Facebook stranici škole: OŠ Josipdol i područne škole

Veliki pozdrav svima do idućeg članka! 

                Katarina Pribanić, mag.prim.educ.