Na samom početku članka treba istaknuti. Dobro uvijek ispadne dobro s dobrima. U petak su takvi bili petaši, šestaši, sedmaši i osmaši. Ukrcavanje u bus i put prema Krapini. Mali odmor na stajalištu, zajednička fotkica i dalje prema muzeju neandertalaca.

U predvorju muzeja desetominutni film, podjela u dvije grupe i obilazak. Na samom početku  malo povijesti Krapine, a zatim filmski prikaz velikog praska. Upoznavanje kako je nastao svemir i zvijezde u njemu. Iz plinovitog stanja na početku u kruto stanje i nastajanje našeg planeta pratila su ozbiljna lica naših učenika. Na podu su prikazani sati i minute koje u nastanku svega živoga predstavljaju milijarde i milijune godina. Na zidovima koji nas vode spiralno prikazana su razdoblja kako je  nastajao naš planet. Dolazimo do područja kemije tj.do kemijske evolucije našeg planeta. Prilazimo makromolekuli DNK koja je visine nekoliko metara. Spirala nas vodi od najjednostavnijih ka složenijim višestaničnim organizmima. Jedni su nastajali,a drugi nestajali kao i danas. Svako rađanje na kraju završava smrću i tako u krug. Postave koje gledamo hodajući kroz milijune godina, a zapravo kroz sate i minute prikazuju nam sve složenije oblike života. Hodajući označenom podlogom nailazimo na crvene granice koje predstavljaju vulkanske erupcije. U njima je nestajalo života i vrsta i poslije njih nastajale nove vrste. Izmjenjivala su se ledena doba, pojavljivale životinjske vrste ogromnih veličina. Iste su nestajale nakon određenog vremena. Gledam u pod i bližimo se kraju dana koji je prikazan kroz 24 sata. Susrećemo  vjerno prikazane kipove dvonožnih čovjekolikih bića koji se pomalo uspravljuju i sve više liče na krapinskog pračovjeka. Zaustavljam se i gledam u pod. Na kraju smo dana, nekoliko minuta do ponoći. Gledam okolo i vidim vjerne prikaze pračovjeka i svega što se oko njega događalo. Taj trenutak nas vraća na početak muzeja kada smo gledali kako izgleda život pračovjeka na filmu. Gledamo u vjeran prikaz likova koji su tu živjeli pred 125 tisuća godina. Muškarci, žene i djeca tako su vjerno prikazani da imamo osjećaj kako se vrijeme zaustavilo tog trenutka. Nije to umjetnička sloboda stvaranja skulpture nego rezultat dugogodišnjih znanstvenih istraživanja i rad ljudi koji su izrađivali vrhunske likove za filmove u Americi. Pravi ljuski nokti, kosa i dlake po tijelu pokazuju da se stvaranju muzeja prišlo studiozno, profesionalno i iznad svega znanstveno. Viđeno na filmu prikazano je na eksponatima. Prošlost i budućnost spojene su hologramom ljudske lubanje. Nisu li ZNF filmovi već stvarnost prošlo mi kroz glavu gledajući hologram lubanje u muzeju. Sve čista petica osim astronauta koji visi s plafona prije izlaska iz muzeja. Njega su tehnički morali kvalitetnije izraditi. Do slijedećeg susreta on će poprimiti bolji i vjerniji izgled.

      Zaista nam je žao što vam ne možemo fotkama prikazati posebnosti muzeja. Komercijalni razlozi i ostali zabranili su fotkanje u muzeju.

          Odlazimo prema petnaestom stoljeću, prema dvorcu grofova Draškovića. Smješten na samom vrhu brijega pružao  je vlasnicima pogled na okolicu i jezero. Kustos nas provodi kroz sobe i dvorane. Višestoljetni ručno  izrađeni namještaj, oružje, oprema i slike pokazuju tko je i kako živio u dvorcu. Dužina kreveta upada u oči i potvrđuje da su ljudi pred dvjesto, tristo i više godina bili niži od sadašnjih ljudi. Za ono vrijeme, rekli bi mladi, luksuzni život do boli. Pokušao sam slikati unutrašnjost dvorca. Oštar glas kustosa i pratnja čuvara spriječili su me da napravim više fotografija. Ovaj put razlog je u blicu. Oštetio bi slike na zidovima. Milijuni turista slikaju Mona Lisu u Louvru i ne smeta ulju. Možda se radi o drukčijem materijalu kojim je naslikana. Nema veze. Oni koji nisu bili ići će i kao mi provesti kvalitetno smišljen dan terenske nastave.

Na kraju valja napomenuti da smo vidjeli i čuli puno više nego smo u planu za terensku nastavu isplanirali.

Terenci iz Tounja

                                                                                                Petar Malnar, prof.