Kao i svake godine, u posjet  oboljelima od down sindroma idu učenici petog razreda.  Na put smo krenuli nakon drugog sata  te smo  kroz  četrdesetak minuta bili pred centrom.  Iako sam bila  nekoliko puta  u Puli, mislila sam da će to biti kraći put. U centru smo se zadržali  sat vremena. Moj prvi dojam o ljudima s down syndromom jest da su mi naizgled bili čudniji nego što sam ih zamišljala. Možda malo slabije govore nego mi, ali su vrlo simpatični i dragi.

Hana Kuhar, 5. razred

Tek što smo stigli u centar, imao sam malu tremu. Polako sam se počeo uklapati. Jedan od štićenika, Dean je slavio rođendan i ja sam mu čestitao rođendan, a on je meni rekao:“Također“. Odgajateljica koja radi u Down centru, pokazala sam je ljekoviti bazen gdje štićenici imaju redovite  tjelovježbe. Također smo imali prilike vidjeti  vrtić u kojem  manja grupa uči jesti. Sretan sam što sam bio tamo.

Abel Licardo, 5. razred

Pri samom dolasku  mogli smo osjetiti sreću i veselje od strane štićenika. Ne samo zbog našeg posjeta već i zbog rođendanskog slavlja koje smo zatekli u centru. Svi su bili raspoloženi i vrlo rado su nam pokazivali ljekoviti bazen. Nakon  razgledavanja  počastili  smo se  kolačima uz razgovor s našim domaćinima. Ispričali su nam sve o sebi, kako se zovu, odakle su  pa čak i tko im je simpatija.Nakon nekog vremena uputili smo se prema našoj školi u Sv. Lovreč. Meni je bilo vrlo lijepo i zabavno.

Denis Kavazović, 5. razred

U centru sam vidjela puno  djece oboljele od  down sindroma. Baš sam se iznenadila. Vidjela sam da su to djeca kao i mi. Možda su izgledom malo različiti, ali oni imaju iste potrebe kao i mi. Upoznali smo Tamaru, Katarinu, Deana i još neke štićenike koji su nas  stvarno zabavili. Pri odlasku su nas pozdravili, a meni je bilo žao što se opraštamo od njih. Drago mi je da sam posjetila Down syndrom centar jer sam bogatija za jedno novo iskustvo.

Ines Samardžić, 5. razred