Krenuli smo u 8 sati iz Lovreča. Išli su osmaši i sedmaši. S nama su išli učitelj tjelesnog, učiteljica iz geografije, učiteljica iz engleskog, učiteljica iz glazbenog i asistentice i moj asistent.

Došli smo s autobusom u selo Brgudac. Iskrcali smo se iz autobusa i krenuli smo pješice do Korita. Put je bio uzbrdo, pun velikih kamena.

Ja sam hodao u prvoj grupi s dečkima iz razreda i učiteljem tjelesnog i mi smo prvi došli do livade na kojoj su korita.

Vidio sam drvena korita koja idu postepeno prema dole. Voda dolazi iz stijene i teče iz jednog korita u drugo. Voda je bila jako ledena. Iznad Korita se nalazi Brajkova stijena koja je jako visoko. Neki učenici su s učiteljima otišli gore u grupama. Ja nisam otišao na stijenu jer je put bio strm i stjenovit.

Na drvenim klupama pokraj korita smo marendali i odmarali.

Put za dole je nizbrdo i jako je opasno. Ja sam pao u grmlje s trnjem, nisam mogao izaći pa mi je pomogao Đanmario.

Spustili smo se dole na cestu za Brgudac gdje smo odmorili, napravili vježbe istezanja pa smo ušli u autobus. Vratili smo se u Lovreč.

Meni je bilo jako lijepo. Put za gore i dolje je bio naporan, ali smo uspjeli doći na odredište gdje smo malo odmorili. Ja bi htio opet ići na terensku nastavu.

Marjan Matas, 8. razred