Koliko dugo se bavite književnim stvaranjem?

Književnim stvaranjem bavim se već 35 godina. Počela sam vrlo mlada, u sedmome razredu osnovne škole. Pisala sam kroz osnovnu školu i gimnaziju, potom sam imala pauzu od 10 godina pa sam se onda ponovno vratila pisanju. 

Što Vas je potaknulo na pisanje?

Mislim da je pisanje dar, ja sam naslijedila gen za pisanje od nekog svog pretka. Uz moju maštu i želju nastale su priče koje sam imala potrebu ispričati.

Koje knjige ste čitali u mladenačkoj dobi?

Moja generacija je čitala sve ono sto se danas ne čita, prvenstveno Zagorku, Zanea  Graya, Tarzana, a zatim sam jako puno čitala francuske i ruske realističke romane. Jako sam puno čitala, ne bih izdvojila niti jednog autora posebno.

Jeste li imali uzor kad ste počeli pisati?

Nemam uzora, volim svaštariti. Nastojala sam priču uvijek ispričati na svoj način i nisam pisala po uzoru ni na koga.

Odakle dobivate inspiraciju za pisanje?

Prvenstveno mi je inspiracija svakodnevni život, odnosno ljudi oko mene, obitelj. Po zanimanju sam farmaceut pa mi je rad s ljudima jako puno dao. Probleme koje sam čula ugradila sam u svoj lik i neke pacijente sam preslikala u svoju knjigu.

Koliko ste knjiga do sada izdali?

Dosada imam 13 knjiga, desetak za djecu i 3 za odrasle. Jedna od njih je namijenjena starijim tinejdžerima.

Koja Vam je od Vaših knjiga najdraža?

Volim reći da je to knjiga Tko vjeruje u rode još jer je ona posvećena mom zavičaju i mom kajkavskom dijalektu. Posvećena je mojoj obitelji i nekim dogodovštinama koje su se dogodile meni i mojim kćerima,  a i mojim tetama. Inače svaki autor kaže da mu je najdraža ona knjiga koju zadnju napiše.

Hoće li uskoro izaći neka Vaša nova knjiga?

Ove godine izašla je knjiga ''Čitateljsko oko'' koja se bavi problemom čitanja danas, a sljedeće godine će izaći ''Spisateljsko oko''.

Vaše knjige Tko vjeruje u rode još i Lastin rep uvrštene su na popis lektire. Što Vam to znači?

Uvijek je dobro da jedna grupa ljudi procjeni da bi to moglo zanimati učenike. To je jako lijep osjećaj.

Po zanimanju ste farmaceut. Volite li više taj posao ili književni rad?

Kad bih mogla birati, ja bih radije pisala, ali eto, nije tako. Nisam voljela studirati književnost, nisam voljela studirati farmaciju i dugo sam imala neki put okolo-naokolo. Iako nisam voljela studirati farmaciju, voljela sam svoj posao, radeći s ljudima naučila sam svoja iskustva preslikavati u svoje knjige.

Imate li kakav savjet za početnike u pisanju?

Samo puno čitati, vjerovati u sebe. Nećete možda uspjeti od prve, ali ako se jako puno čita i jako puno piše, mislim da na kraju ipak napišeš nešto što netko prepozna.

Zahvaljujem Vam se na razgovoru i želim Vam puno uspjeha u daljnjem književnom  radu.

Pitanja sastavile: Tereza Čehić i Ella Vrzić, 5. razred

Intervju vodila: Petra Štifanić, 6. razred

Tehnička podrška: Paola Mihelić, 6. razred