Labin se naziva Gradom umjetnika o čemu svjedoči broj ateljea u njegovoj starogradskoj jezgri koja je ujedno i multijezična.  Upravo zbog toga, Labin i okolica bili su savršena destinacija terenske nastave iz nastavnih predmeta engleskog jezika i likovne kulture koju su u četvrtak, 14.10.2021. pohađali učenici 7. razreda i članice likovne grupe u pratnji učiteljica Katarine Tomičić Stepančić i Eni Blašković.

Nastava je započela posjetom Narodnom muzeju Labin kroz čiji nas je postav proveo kustos Vedran Kos. Uz njegovo vodstvo naučili smo puno o tom kraju Istre i tradiciji rudarstva u kojem su radili rudari iz čitave Istre, Hrvatske i stranih zemalja, a posjetili smo i zanimljivu repliku rudnika. Na posljednjem katu muzeja nalazi se galerija te smo imali priliku pogledati trenutnu izložbu Državnog arhiva u Pazinu „Obitelj Battiala“  o uglednoj labinskoj plemićkoj obitelji koja je nekad živjela u zgradi u kojoj se muzej nalazi. Ta bogata obitelj među mnogim imanjima bila je i vlasnica nekretnine u Svetom Lovreču, ali ipak ne onom našem već Labinskom (naučili smo da u Istri postoje dva!). Vidjeli smo njihova privatna pisma, spise, divili se predivnom starinskom rukopisu i dirali (naravno u rukavicama) jednu jako staru knjigu. Danas se rijetko sreće tako lijep rukopis!

Nakon pauze i fotografiranja predivnog vidika sa labinske Fortice posjetili smo Gradsku galeriju Labin i razgledali izložbu „The End“ Eugena Varzića. Kroz izložbuučenike je cjelovito i jako zanimljivo provela kustosica galerije Stephanie Peršić. Najprije smo izložbu razgledali sami, a nakon njenog vodstva pogledali smo je ponovno puno pažljivije, bolje analizirajući. Započela je diskusija, učenici su iznosili svoj osvrt, postavljali pitanja na koja ne može imati nitko odgovor osim samog autora (koja je najveća slika, najdraža slika, koliko dugo slika jednu sliku…). Uslijedilo je iznenađenje za učenike; imali su prilike postaviti pitanja pravoj osobi. Eugen Varzić odvojio je vremena da porazgovara s našim učenicima putem video poziva, odgovorio na sva ta pitanja i podijelio neke detalje iz svog života. Razgovor je bio odličan i prilika koja je općenito rijetka. Biti u galeriji, okružen fantastičnim radovima i pričati sa osobom koja je sve to stvorila! Tu iznenađenjima nije bio kraj. Kako su učiteljice znale da postoji šansa da se taj online susret održi, jedna učenica dobila je poseban zadatak 7 dana prije. Dobila je fotografiju nepoznatog čovjeka i rok za izradu njegovog portreta 14.10. uz uvjet „samo vjeruj, ne postavljaj pitanja, pristaješ li… da ili ne?“.  Eugen Varzić reagirao je divnom emocijom kada je ugledao svoj vlastiti portret (koji smo približili kamerici laptopa) nacrtan rukom osmašice Tereze Čehić. Na taj način zahvalili smo mu u ime naše škole na njegovom vremenu, dobrim savjetima o neodustajanju od onog što volimo i predanom radu na onome što želimo. I da volimo školu J

Posljednja stanica, nakon kratke vožnje autobusom bio je Park skulptura Dubrova – Mediteranski kiparski simpozij. Tamo nas je dočekala njegova predsjednica Renata Kiršić koja nam se predstavila ispred info centra MKS-a, tzv. „Zelene kocke“, a zatim smo se zaputili prema amfiteatru unutar samog parka skulptura. Renata nas je tamo upoznala sa poviješću Mediteranskog kiparskog simpozija, kada i kako se održava, koje se aktivnosti provode. Odlično je povezala naše prethodne stanice (Varzićevu izložbu i Narodni muzej) uspoređujući medij radova, povezujući prisutnost obitelji Battiala koji su bili, pogađate, vlasnici i tog imanja te način ophođenja u prostorima. Tu smiju dirati ama baš sve! Učenici su nakon toga marljivo prionuli rješavanju zadataka terenske nastave, a prvi od njih bio je i nagradni. Pokazali su pravi sportski, ali i kompetitivni duh razletjevši se Parkom. Najbrže su u tome bile članice likovne grupe Ella, Ema i Tereza te su osvojile promotivan poklon izrađen u sklopu projekta ReColor čiji se kutak nalazi u Kocki, što nam je omogućila Renata.

Osim što su puno toga naučili, učenici su ostavili jako dobar dojam i odlično predstavljali našu školu. Veliko Hvala Vedranu Kosu, Renati Kiršić, Stefani Peršić i Eugenu Varziću.