Njegova djela Miš, Sijač sreće i Divlji konj su uvrštena u školsku lektiru. Književnik se družio s učenicima naše škole dva sata: 2. sat s nižim, a 3. sat s višim razredima u holu škole.

Iako već sijede kose, duhom još uvijek mlad, poznati književnik nas je vratio u godine svojega djetinjstva dočaravajući duh toga vremena i upoznajući prisutne s uređenjem tadašnjega školstva. Rekao je da je hodajući kroz život shvatio  kako su u životu važnije neizrečene stvari koje se obično na prvi pogled ni ne primijećuju, ali su važeće prema prirodnim zakonima koji vrijede i valja ih opaziti i pronaći, i slijediti da budemo sretni i ispunjeni.

Pisac voli iznijeti iskrice nastale uz njegovo kreativno stvaralaštvo i kao produkt njegove životne filozofije, koje su malu i veliku publiku iskreno nasmijale. Nakon zanimljivih učeničkih pitanja završili smo susrete s poznatim autorovim savjetom: „Igrajte se i učite, ali ne u isto vrijeme.“ Dobru atmosferu susreta je iznenada prekinulo školsko zvono jer kao da se vrijeme zaustavilo tako se publici barem činilo.

 Zainteresirani su imali priliku dobiti piščev autogram u svoje knjige ili bilježnice te u produžetku dobiti odgovore na svoja osobna pitanja koja ih u ovom trenutku intrigiraju i misle da gospodin Prosenjak ima za njih prave odgovore. Nadamo se da će i našem dragom gostu ovi susreti ostati u sjećanju poput nas.