Trajni cilj ove manifestacije, koja se ove godine održala po dvadeseti put, je razvijanje umjetničkog, poglavito jezičnog, izričaja te širenje granica razumijevanja, bliskosti, prijateljstva i ljubavi, uvažavanja različitih stavova i pristupa kreativnosti. Riječ je o nagradi za koju Gradska knjižnica Poreč svake godine raspisuje natječaj za izvorno prozno djelo. Osim osvajanja nagrade, poticaj mladim autorima je tiskanje njihovih tekstova u knjizi PoZiCa koja donosi najbolja literarna ostvarenja učenika osnovnih i srednjih škola triju prijateljskih gradova na natječajima, Poreča, Zaboka i Crikvenice.

Na ovogodišnji je natječaj prijavljeno 37 učeničkih radova, od toga 27 na hrvatskom i 10 radova na talijanskom jeziku. 

Prosudbeno povjerenstvo pohvalilo je rad ''Rado bih krenula na Petu stranu svijeta'' naše Maje Dodić, učenice 6. razreda, koji će, uz ostale pohvaljene radove, svoje mjesto naći u zbirci radova PoZiCa. 

Čestitamo Maji, a u nastavku možete pročitati pohvaljeni rad. 

Rado bih krenula na Petu stranu svijeta

Znaš li onaj osjećaj,kad ti je toliko dosadno,da tvoja omiljena igra ili serija ne može ju otjerati? E, baš tako je meni sada. Ležim u svojoj  sobi i gledam u strop.

Subota je i loše je vrijeme. Kiša pada i udara po mom prozoru, a negdje daleko čuje se zaglušujuća grmljavina. U ovakvo vrijeme najbolje je spavati. Uzela sam svoj najmekši jastuk i najmekaniju deku i ubrzo zaspala .Nakon nekog vremena utonula sam u dubok san. Sve je bilo isto, tiho i tajanstveno.Odjednom sam začula mamu kako me doziva.

Izašla sam iz svoje sobe i iznenada ušla u jednu praznu prostoriju. Odjednom su se otvorila bočna vrata i kroz njih je ušlo stotinu nota, jedna glasnija od drugih. Trčale su naokolo kao muhe bez glave, ali nisu posustajale. Iza njih je trčao violinski ključ koji ih je pokušavao uhvatiti i vratiti u crtovlje.Kada me ugledao, pitao me hoću li mu pomoći uhvatiti note.

Nakon pola sata lovice, uspjeli smo uhvatiti desetak nota. Stavili smo ih u red i dok smo trčali za ostalim notama, ulovljene note su zaplesale zanosni ples.

Na takt jedne note zaplesale su i sve ostale note i zajedno su se vratile u crtovlje.

Violinski ključ mi je pokazao vrata koja vode do gradića bez imena. Upoznala sam gradonačelnika Olovku  koji mi je pokazao čarobni gradić. Bila sam zadivljena prizorom.

U tom gradiću sve je bilo maleno i lijepo. Kistovi su crtali umjetničke slike, knjige su neprekidno listale svoje stranice i pričale priče, a harfe su svirale najljepše melodije.

Gradonačelnik  Olovka bio je vrlo  zabavan i rekao mi je da se upravo sada nalazimo na Petoj srtani svijeta. Rekla sam mu da sam oduvijek maštala o Petoj strani svijeta i da sam sada sretna jer sam ju napokon upoznala.

Kada sam se probudila iz sna, kiša je prestala. Bila sam tužna što sam napustila taj gradić i Petu stranu svijeta – stranu glazbe, priča i slika, ali znam da ću uskoro tamo opet poći.