Na početku radionice je gospođa Danijela učenicima ispričala svoju životnu priču. Naime, Danijela je dobro vidjela sve do 7. godine kada su počeli problemi. Doktori su obavijestili njene roditelje kako se rodila s očnom bolesti zbog koje  joj je vid sve više slabio, da bi nakon desete godine života naglo postala  slabovidna, a kasnije i slijepa osoba. Uz pomoć učitelja, roditelja  i prijatelja koji su imali razumijevanje za njezinu situaciju uspješno je završila osnovnu školu u Puli, a srednjoškolsko obrazovanje nastavila je u Zagrebu  u  srednjoj školi za slijepe i slabovidne. Učenicima je objasnila kako se slijepa osoba kreće pomoću bijelog štapa te kako se pravilno vodi slijepu osobu u slučaju da ona zatreba našu pomoć.

Nakon ovog uvoda, gospodin Dragan nam je predstavio Brailleovo pismo i neka od pomagala za slijepe kao što su bijeli štap, ručni satovi,  snimači i reproduktori, govorni termometar, posebna slikovnica, pisaći stroj te društvene igre  ''Čovječe ne ljuti se'', igraće karte  i domino za slijepe osobe.  Svaki učenik dobio je priliku koristiti neka od pomagala za slijepe. 

Osnovna ideja ovog projekta je kroz radionice informirati, senzibilizirati i izgraditi stavove učenika za potrebe slijepih i slabovidnih osoba kao i za osobe s posebnim potrebama,  povećanje empatije te smanjenje vršnjačkog nasilja prema osobama s posebnim potrebama.