U petak, 30. travnja 2010. godine krenuli smo iz Juršića oko 8 sati za Premanturu u posjet Javnoj Ustanovi Kamenjak. Nekoliko kilometara prije Premanture, naš autobus nije izdržao napore svladavanja velike uzbrdice te smo morali stati. Nekako smo uspjeli dopuzati do odredišta s polusatnim kašnjenjem.

Posjet smo započeli u edukacijskom centru "Kuće prirode Kamenjak". U prostorijama smo pogledali stalnu izložbenu postavu, divili se predivnim fotografijama i uživali u prezentaciji koju je vodila "teta" Sanja koja je po zvanju molekularni biolog. Upoznali smo kako su nastale dinosaurove stope u stijenama i razlike između dinosaura i gmazova, držali u rukama okamine izumrlih puževa i školjkaša, upoznali biljke i životinje Kamenjaka.

Zatim smo krenuli u obilazak terena. Dok smo pješačili, vidjeli smo razne vrste orhideja, predivne leptire zoricu i jedarce te saznali ratliku između alepskog bora i pinjole. Na vrhu brda dočekao nas je strašni dinosaur T-rex, napravljen od cementa i purpen pjene u prirodnoj veličini. Upravo su ga dovršavala (bojala) dva gospodina koje ćemo nazvati umjetnicima jer su ga u potpunosti sami izradili. Nakon T-rexa put nas je vodio nizbrdo do stjenovite obale i uvala.

Stijene su bile vrlo zanimljive jer su jako ukošene i činilo nam se da smo na brodu čiji pramac tone u more. Na stijenama smo vidjeli otiske dinosaurovih stopa i anučili razlikovati tragove dvonožnih troprstih dinosaura mesojeda i četveronožnih dinosaura biljojeda. U plićacima smo vidjeli rakove, crvenu moruzgvu, vlasulju, a na obali biljku petrovac.

Zadovoljni, oprostili smo se od "tete" Sanje s obećanjem da ćemo se vidjeti početkom nove školske godine jer će se Trexu pridružiti još tri nova dinosaura, a bit će i radionica samo o  njima, "strašnim gušterima".

nakon Premanture zaputili smo se (novim) autobusom u Pulu, u kono Valli na projekciju francuskog filma "Lisica i dijete". Bili smo jedini na projekciji i cijelo kono je bilo samo naše. Uživali smo u filmu u kojem smo saznali sve o životu lisice i njezinom prijateljstvu  s djevojčicom. Film je bio tako dobar da je najnemirniji prvašić 93 minute sjedio bez pomicanja, a komentari nakon filma bili su:"Ovo je najljepši film koji smo gledali"!