Kod nas to vrijeme još nije došlo, iz razloga što promijeniti profesiju nije ni jednostavno ni lako onima koji su ovaj put izabrali zbog ljubavi prema djeci i podučavanju, zbog želje da ostave utisak na one na kojima svijet ostaje, da barem malo pomognu da zemlja na kojoj živimo postane bolje mjesto.

Naravno da je sistem prije 50 godina bio loš. Ne želimo učitelje koji će nositi štap u školu i djecu plašiti hrpom kukuruza koja stoji u svakom uglu učionice. Mi ih, zapravo, ne želimo kažnjavati odgojem, to je posao roditelja. Mi želimo da na satu imamo dijete kojem roditelji svakog dana usađuje želju za znanjem. Samo od takve djece možemo izvući maksimum i pomoći im da ostvare svoj puni potencijal.

Što je to što bi učitelji željeli da roditelji znaju?

Za početak, mi smo učitelji, ne dadilje. Mi smo učitelji profesionalci koji rade sa djecom svakoga dana i često vidimo vašu djecu u drugačijem svjetlu nego što ih vi vidite. Ako vam damo savjet, ne odbijajte ga. Usvojite ga i primijenite na isti način kao što biste usvojili savjet doktora ili odvjetnika. Susretala sam se sa roditeljima koji nisu htjeli čuti ništa negativno o svojoj djeci, ali je ponekad dobro prihvatiti dobronamjerni  savjet da bi se izbjegli problemi koji kasnije mogu imati veće posljedice.

Vjerujte nam. Kada bih rekla roditeljima da njihovo dijete ima problem sa ponašanjem, zamalo da sam mogla vidjeti kako im se kosa diže na glavi. Odmah su bili spremni  braniti svoje dijete. Najviše me naljuti kada kažem majci da je njen sin nešto loše uradio, a ona se okrene njemu i pita ga: “Je li to istina?” Pa, naravno da je istina! Upravo sam vam rekla. Molim vas, nemojte tražiti da njegov prijatelj ili prijateljica iz razreda potvrde da li se to zaista desilo. To će samo poniziti učitelja i oslabiti suradnju između učitelja i roditelja.

Ne tražite izgovore! Ako zaista želite da pomognete svom djetetu da bude uspješno, prestanite ga opravdavati i tražiti izgovore za svaki propust ili lošu ocjenu. Naravno da postoje objektivne situacije koje mogu spriječiti dijete da na vrijeme završi zadatak, ali to može biti izuzetak, nikako pravilo. Jer, ako djeca od malena nauče da umjesto „da sjednu i zagriju stolicu“, rješenja  traže u zaobilaženju obaveza, što mislite, kako će se ponašati kad odrastu? Pa isto tako, naravno!

Molim vas, ne govorite učitelju neistine, naročito ne pred svojom djecom. Zamislite situaciju u kojoj roditelj dolazi u školu na razgovor sa učiteljem , i u želji da opravda svoje dijete (ili sebe) svjesno zaobilazi istinu i to pred djetetom. Da li znate da ste vi svom djetetu uzor? Ako vi govorite laži, poruka koju njemu šaljete je ta da je u redu lagati. Da li želite dijete koje će sutra vama lagati?

I najvažnija stvar koju nikako ne smijete zaboraviti, vaša djeca su vaše ogledalo! Ako na sat dođu bez domaće zadaće, učitelj gotovo nikada neće okriviti dijete, već roditelja koji je dozvolio da se to dogodi. Vi ste ga odgajali, vi mu usadili osnovne vrijednosti, od vas je naučio što je važno u životu. Zato, ako vama nije bitno da zadaća bude uredna i lekcija naučena, neće biti važno ni djetetu. Obrnuto isto vrijedi  još više. Vaša posvećenost djetetu i njegovom obrazovanju najbolji je motiv svakom učeniku!

Autor: Aleksandra Cvjetić

Izvor: Zelena učionica 

Članak za roditelje su preveli i pripremili učitelji Hrvoje Baltić i Dijana Habijanec