Biti tinejdžer zasigurno nije lako. Roditelji vas non-stop gnjave, sramote vas pred prijateljima, ispituju vas kamo idete, s kim se družite... No, kad malo bolje razmislimo, opravdana je briga svakog roditelja, jer svaki roditelj to radi zato što svome djetetu želi najbolje i bezgranično ga voli. Pa ako nas toliko vole, zašto nam ne dozvoljavaju da ostajemo duže vani, bojamo kosu i stavljamo piercinge?! Na postavljena pitanja ponekad roditelji ni sami ne znaju odgovor pa bježe od problema ili nam savjetuju da napravimo sve po njihovoj volji i zato nam ne dopuštaju da učimo na svojim pogrješkama. Jednostavno, u našim godinama, roditelji ti moraju ići na živce. Kažu da je to poznati generacijski sukob koji će nam postati savršeno jasan tek kad postanemo roditelji i kad se i sami počnemo suočavati s problemima koje naši roditelji sada imaju s nama. Možda će vam roditeljsko-tinejdžerska tema biti malo jasnija nakon što pročitate odgovore koje nam je dala mr. sc. Dunja Baraban, psihologinja na Pedijatriji u Kliničkoj bolnici Osijek.

Oko čega se roditelji i tinejdžeri najčešće svađaju?
- Uglavnom oko jednostavnih stvari: škole, izlazaka, izgleda, urednosti, razgovaranja na telefon, prijatelja, novca...
Zašto dolazi do prekida komunikacije, lupanja vratima, drskih primjedbi...?
- Zato što je taj koji to radi obuzet ljutnjom i nemoćan je da problem riješi razgovorom ili dogovorom. To može biti i naučeni oblik ponašanja: roditelja od njegovih roditelja, a onda i djeteta.
Kada sukob postaje problematičan?
- Sukob postaje problematičan kada je ljutnja jednih na druge prečesta, prejaka, dugo traje, vodi u agresiju i ometa život i rad.

Zašto roditelji više nisu «cool»? Zašto su dosadni i naporni? Zašto je tinejdžerima sve glupo i često se stide ponašanja svojih roditelja, prijatelja, nastavnika?
- Djeca u adolescenciji počinju razmišljati na drukčiji način: uviđaju kako roditelji nisu savršeni i nepogrešivi. Pripisivanje "negativnih" osobina roditeljima pomaže djeci da smanje svoj osjećaj zavisnosti od njih i poveća doživljaj nezavisnosti. Na taj način adolescenti deidealiziraju odrasle, postižu emocionalno udaljavanje i oblikuju svoj identitet.
Kako roditelji i učitelji trebaju postupiti kada uoče da su ocjene i rezultati u školi sve lošiji i lošiji?
- Prvo je potrebno utvrditi uzrok problema: smanjene mogućnosti/sposobnosti, smanjena motivacija ili se radi o pretjeranom strahu i tjeskobi, odnosno emocionalnim teškoćama.
Kako uopće razgovarati s tinejdžerom?
- Razgovarati treba smireno, bez vikanja, ljutnje i međusobnog optuživanja. Treba puno takta, razumijevanja i osjećaja kada stati, a kada nastaviti razgovor.
Koje su najčešće pogrješke u odgoju tinejdžera?
- Najčešće pogreške u odgoju su ili prevelika kontrola i nadzor ili prevelika sloboda. Roditelji griješe kada pokazuju premalo interesa za sve životne aktivnosti svog djeteta, kada premalo pohvaljuju i pokazuju ljubav, kada nemaju vremena jedni za druge, omalovažavaju dijete, postavljaju pretjerane zahtjeve, ne poštuju djetetove osjećaje i kada su loš primjer: puše, piju, podređuju se postizanju materijalnih stvari i opterećuju dijete svojim životnim problemima.
Kako razgovarati s tinejdžerom o seksualnosti?
- Ukratko: korisno je objasniti koje se psihološke i tjelesne promjene događaju u ovom razdoblju, što znači privlačnost prema drugom spolu, što znače zdravi međuspolni odnosi bez prijetnji, nasilja, kako očuvati svoje zdravlje i koji su moguće posljedice seksualnog ponašanja.

Kako reagirati na zahtjeve za drastičnom promjenom izgleda (šišanje na ćelavo, bojanje kose, pearsing, tetovažu)?
- Promjene izgleda znače oblik samopotvrđivanja i potrebu ostavljanja dobrog dojma na druge. To može biti modni hir ili trend, a i mnoge popularne osobe tako "ukrašavaju" svoje tijelo. No, pitanje je zašto je nekome važno na taj način ostvarivati pozornost i izraziti sebe. Prije nego što se neko odluči za trajne promjene, kao što su, primjerice, tetovaža, mora se upoznati s načinom na koji se ona izvodi, mora biti upozoren na moguće infekcije i na neizbrisivost traga svoje, vjerojatno, trenutačne potrebe.
Zašto su tinejdžeri lijeni? Zašto im je teško ispunjavati obveze odnosno zašto gube interes za aktivnosti koje su do jučer s veseljem pohađali?
- Moguće je da takvim ponašanjem žele privući pozornost roditelja ili ih čak kazniti jer su pod prevelikim pritiskom i time pokazuju svoju nesposobnost, nemotiviranost, nezadovoljstvo i tugu. Moguće je i da vjeruju kako u životu ne vrijedi raditi i ulagati trud, već da samo život podređen ugodi ima smisla.
Kako se dogovoriti oko izlazaka ako su roditelji uvjereni da tinejdžer uopće ne treba još izlaziti?
- Tinejdžer treba uvjeriti roditelje kako je ta odluka dobra i kako može odoliti negativnim iskušenjima u grupi, izvan kuće (alkohol, droga, pušenje...). Izlasci su potrebi, ali u određenim granicama i s jasnim pravilima ponašanja.
Malo je smiješno, ali možete li poučiti naše roditelje kako da nas kažnjavaju ako već moraju.
- Roditelji kazni pribjegavaju kada ne mogu na razuman način korigirati ponašanje svog djeteta. Kada se već mora, onda je potrebno kažanjavati uskraćivanjem privilegija, odnosno onoga što se djetetu sviđa: TV, računalo, dužina izlaska, mobitel... U kažnjavanju roditelj treba biti dosljedan, jasan i objasniti zbog čega se kažnjava i što očekuje da dijete radi odnosno ne radi. Fizičko kažnjavanje nikako ne treba primjenjivati.
U kojim je situacijama kazna djelotvorna?
- Kazna je djelotovorna kada je odmjerena, kada slijedi nakon rušenja granica dozvoljenog, kada je primjerena veličini problema, umjereno duga (vremenski ograničena) i kada ne vrijeđa ličnost i dostojanstvo djeteta.
Neki roditelji kada dođu u sukob sa svojim potomkom probleme rješavaju upotrebljavajući stereotipe: "U moje vrijeme... Ja nisam smio ovo, nisam smjela ono..." Koliko je to djelotvorno?
- I je i nije. Svi se mi međusobno uspoređujemo i dijelimo iskustva. Ne treba se pretjerano ljutiti na ovakve rečenice svojih roditelja. Razuman i stabilan adolescent ih prihvaća kao dobronamjerne s dozom simpatije i humora.

Koliko učitelji u školi trebaju biti osviješteni da smo u razdoblju u kojem jesmo? Koliko su njihovi postupci važni za naše samopouzdanje?
- Iako su roditelji najvažniji, mislim da je većina učitelja svjesna važnosti svog utjecaja na psihološki razvoj djece. Učitelji mogu biti dobar primjer savjesnog izvršavanja obveza, mogu davati veliku količinu ohrabrenja i poticaja, pomagati u samostalnom donošenju odluka što uz poštivanje mišljenja i osjećaja učenika jača i samopouzdanje.
Kako spriječiti agresivne ispade, samoozljeđivanje, markiranje iz škole, pušenje...?
- Roditelj prvo mora biti dobar uzor ponašanja, a onda ne treba pretjerivati u zaštićivanju djeteta i činiti ga slabim kao što i ne treba davati preveliku slobodu. Granice dozvoljenog i nedozvoljenog moraju biti jasne i primjerene. Zadovoljno dijete s pozitivnim identitetom se ne ponašanja na taj način. Ovdje se radi o osjećajima: ljutnji, krivnji, tugi, strahu,napetosti. I roditelj i dijete trebaju razmisliti kako se osjećaju i zašto je to tako.
Kako se tinejdžer može riješiti prebrižnih roditelja?
- Neki roditelji zaista pretjeruju u obavljanju raznih stvari umjesto djeteta: učenju, odijevanju, hranjenju, spavanju, biranju prijatelja, vožnji u školu i ponašanju se prema njima kao prema bespomoćnoj djeci. Tinejdžer treba iskoristiti priliku i pokazati roditeljima da mnogo stvari može sam napraviti: pripremiti si hranu, pospremiti odjeću, sobu, samostalno učiti, brinuti se za mlađeg brata ili sestru ili prijatelja, donositi pravilne odluke što je za njega korisno ili ne. Malo pomaže svađa, plač i vikanje. Uvjerite roditelje, najbolje svojim ponašanjem, kako niste više djeca i da ste bliže odraslima.
Koje su vrijednosti doista važne u tinejdžersko-roditeljskim odnosima?
- Poštovanje, uvažavanje, ljubav, iskrenost.

Savjeti za kvalitetniju komunikaciju s tinejdžerom

U koliko se želite još više informirati o ovoj temi, pogledajte i prezentaciju ovdje: 

           Zanimljivost su pripremili i uredili učitelji Hrvoje Baltić i Dijana Habijanec