Predrasude o darovitoj djeci

Unatoč relativno razvijenoj svijesti i prihvaćanju međuljudskih razlika, u današnjem svijetu i dalje su prisutne mnoge predrasude o svemu što je drugačije od uobičajenog. Stoga, valja spomenuti neke od najčešćih predrasuda vezanih uz darovitu djecu:

1. Darovitost je uvjetovana visokom inteligencijom

Postoje djeca koja mogu biti iznimno umjetnički nadarena, a da nemaju vrlo visoku, nego prosječnu inteligenciju. Dokaz su tzv. Idioti Savanti koji imaju nizak kvocijent inteligencije, često su i autistični, ali su iznimno daroviti u uskom području, npr. crtanju, računanju, igranju šaha i sl.

2. Djeca darovita za školska postignuća – imaju opće intelektualne sposobnosti koje im to omogućuju u svim predmetima.

Zapravo su rijetka djeca koja su darovita u svim područjima. Kod djece s izrazito razvijenom općom inteligencijom, susreću se jako razvijene logičko – matematičke ili verbalno – lingvističke sposobnosti.

3. Darovita su ona djeca s visokim akademskim sposobnostima, a talentirana su ona s visokim umjetničkim sposobnostima

Nema znanstvenog opravdanja za podjelu termina. Darovitost i talentiranost se smatraju sinonimima, stoga se i akademske i umjetničke sposobnosti mogu nazivati talentom ili darovitošću.

4. Darovitost je potpuno urođena / Darovitost je potpuno stečena

Većina djece, koliko god se jako trudila i vježbala, nikad neće uspjeti učiti tako lako i tako brzo kao darovita. Međutim, to ne znači da su napor, trud i vježba nevažni. Darovita djeca rade iznimno puno. Ako se darovitost ne njeguje – neće se ni istaknuti.

5. Darovitu djecu stvaraju preambiciozni roditelji

Bez potpore daroviti ne bi razvili svoje talente, no roditelji – koliko god ambiciozni bili – ne stvaraju darovitost. Češće se događa da su darovita djeca ona koja forsiraju svoje roditelje da im pruže što više informacija.

6. Darovita djeca zrače psihičkim zdravljem, bolje su adaptirana, popularnija i sretnija

Takva djeca su zapravo često socijalno izolirana i manje sretna, osim ako nađu sebi slične. Uglavnom se događa da nemaju zajedničke interese sa svojim vršnjacima jer ih oni smatraju čudacima. Holigworth (1942) ukazuje na posebne socio-emocionalne potrebe darovite djece te iznosi rezultate svojih istraživanja koji upućuju da čak 20-25% darovite djece ima socio-emocionalne poteškoće, što je dva puta više nego u prosječnoj populaciji.  Navodi da je razlog tome upravo u raskoraku kojeg daroviti imaju sa svojim vršnjacima.

Kao što je na početku navedeno, darovita djeca, osim bržeg, imaju i kvalitativno različit razvoj. Ellen Winner navodi tri karakteristične i atipične osobine koje razlikuju darovitu djecu od ostale:

1. Prijevremena razvijenost odnosno brže napredovanje od prosječne djece.

2. Inzistiranje da „plešu u svom ritmu“. Odnosno, ne samo da uče brže, nego i drugačije. Motivira ih sam sadržaj, treba im minimum pomoći odraslih, samostalniji su i samopouzdaniji u tome što čine. Pronalaze nova rješenja nekog problema.

3. Zanos u ovladavanju vještinama –  drugim riječima, imaju snažnu unutarnju motivaciju za ovladavanjem područja koje ga zanima i u kojem pokazuje napredan razvoj. To se očituje intenzivnim, gotovo opsesivnim interesom za to područje. Kombinacija interesa i lakoće učenja rezultira visokim postignućem.

Rani pokazatelji darovitosti

Rosenblith i Sims-Knight (1985) sugeriraju da već u drugom mjesecu života počinju procesi učenja. Temeljna sposobnost u toj dobi je imitacija. Navode da je imitacija toliko važna za predviđanje djetetove inteligencije da se njezin izostanak smatra pokazateljom mentalne retardacije. Neki istraživači ranog razvoja razvili su cijeli sustav pokazatelja koji su temelj kasnijeg razvoja intelektualnih sposobnosti. Neke mjere koje koriste su: duljina pozornosti koju dijete obraća na neke podražaje (habituacija), sposobnost pamćenja, količina pokušaja dok ne postigne uspjeh (motivacija) i sl.

O ranim znacima darovitosti najčešće se čuje od roditelja koji se susreću s neočekivanim sposobnostima svog djeteta. Rani znaci ne jamče produktivnost u starijoj dobi niti obrnuto. Primjeri nekih izumitelja i znanstvenika svjedoče kako se neke darovitosti čak niti ne iskazuju u ranoj dobi. Prilikom identifikacije ranih znakova darovitosti treba obratiti pažnju na brzinu, kvantitetu i kvalitetu razvoja tih sposobnosti, a neki od znakova ( u dobi do 3 do 7 godina) su sljedeći:

voli se igrati riječima, bolje vlada gramatikom od ostale djece njegove dobi,  ima bogat rječnik sa slikovitim metaforama i analogijama, ne pita za značenje riječi nego ih samo uči i počinje logički koristiti, ima dug raspon pažnje, može prepričati priču u detalje, uči čitati bez posebnog podučavanja, ima neobične i pametne odgovore na pitanja, samostalno je, izmišlja priče pjesme i rime, ima smisao za smiješno i humor, maštovito je, shvaća složne i apstraktne pojmove kao što su Bog, sreća, vrijeme, pravda i sl, izvodi uzročno – posljedične veze, vješto klasificira stvari, empatično je, prikuplja neobične stvari i uči o njima, uviđa sličnosti i razlike, pamti i ponavlja složene upute, primjenjuje stečena iskustva na različita područja i slično.

Kako bi se ovakvi rano uočeni znaci poticali, dobro je mnogo pričati s djetetom, odgovarati na pitanja, čitati mu i igrati igre (memory, puzzle). Također trebate s njim crtati, bojati, slagati, raditi predstave, radionice i ići na izlete. Osim toga možete mu pričati o životinjskom i biljnom svijetu ili ga pitati da priča o proteklom danu. Nije loše ni dati mu da se brine o kućnom ljubimcu jer na taj način uči odgovornosti i stječe osjećaj obaveze. Drugim riječima, djetetu treba pružiti što više svakodnevnog širokog iskustva kako bi upotrijebio svoje sposobnosti i na taj način ih vježbao i razvijao.

Budući da se uz darovitost javlja i kreativnost, moguće ju je kod djeteta uočiti ako dijete: izmišlja nove igre, voli raditi samo, sve mu može poslužiti kao igračka, voli eksperimentirati, voli slagalice, građevni materijal i zagonetke, nema predrasuda, brzo uči iz pogrešaka, vidi neuobičajene namjene običnih predmeta, itd.

Svako okružje koje pruža osjećaj sigurnosti i samopouzdanja potiče kreativnost i razvoj darovitosti. Suprotno tome, omalovažavanje i ismijavanje ih uništava. Prema tome, kako biste potakli kreativnost i darovitost pokažite svom djetetu ponos zbog onog što čini i ohrabrujte ga. Ohrabrujte različita područja interesa i koristite nagrade na pravi način, odnosno  pohvalite ponašanje. Sukladno tome, nikako nemojte očekivati savršenost nego prihvaćajte ono što vam dijete pruža. Pri tome se ne misli samo na postignuća nego i pokušaje. Osim toga, nikako ga ne uspoređujte s drugom djecom.

Emocionalni život darovite djece

Svi koji dolaze u kontakt s darovitom djecom i njihovim superiornim sposobnostima, očekuju da njihovo ponašanje i emocije budu u skladu s tim visokim sposobnostima. Neki ljudi teško prihvaćaju njihovo djetinjasto i luckasto ponašanje.  Međutim, ne treba zaboraviti da je i dalje riječ samo o djeci. Unatoč svojim natprosječnim sposobnostima, darovita djeca nisu uvijek u stanju izaći na kraj sa svojim emocijama koje su zapravo na razini njihove kronološke dobi. Roditelji često priopćuju da njihova darovita djeca imaju veću potrebu za razgovorom o svojim osjećajima za razliku od njihovih vršnjaka koji nisu sposobni verbalno izraziti osjećaje pa to čine ponašanjem. Također, druga djeca često ne razumiju što daroviti govore ili ne razumiju njihove neobične ideje – što im otežava zajedničku igru. To dalje dovodi do izdvajanja, a često i usamljenosti. Samostalniji daroviti će lakše podnijeti usamljenost, a neki ju čak i preferiraju. S druge strane, oni koji se žele uklopiti ponekad susprežu svoje sposobnosti kako ne bi bili izolirani.

Darovito dijete i obitelj

Darovito dijete može dramatično utjecati na obitelj zbog svoje zahtjevnosti i neobičnosti. S druge strane, roditelji koji su uočili i objeručke prihvatili te visoke sposobnosti svog djeteta, često imaju i visoka očekivanja. Ne treba im zamjeriti jer visoka očekivanja ne moraju biti znak njihove „bolesne“ ambicije, nego činjenice da su doista prepoznali djetetovu darovitost i žele ju poticati.

Idealni odgoj darovite (ali ni prosječne) djece ne postoji, no to ne znači da znanstvenici nisu otkrili neka opće pravila koja opisuju optimalno obiteljsko ozračje. Freeman (1991), koji se bavi proučavanjem darovite djece te kvalitete poticaja na rani razvoj darovitosti, naglašava da nikad nije prerano za početak razvoja sposobnosti djeteta jer je brzina razvoja u djetinjstvu znatno veća nego ikad kasnije u životu. Darovitoj djeci su nesumnjivo potrebni stimulativniji uvjeti u roditeljskom domu nego prosječnom djetetu, stoga im treba osigurati raznolikost poticaja, aktivnosti i iskustva. Drugim riječima, potrebna im je „obogaćena“ sredina.  Pojam “obogaćene” sredine podrazumijeva zanimljiv, raznolik i poticajan okoliš za dijete koje u njemu odrasta. Takva sredina djetetu pruža izazove i podiže mu standarde njegove uspješnosti. Važna je roditeljska podrška i opskrbljivanje djeteta materijalima koje traži ili može iskoristiti. Snažnu ulogu igra i stupanj roditeljskog obrazovanja – vjerojatno obrazovani roditelji imaju šire mogućnosti i želju za osiguravanjem obogaćene okoline.

Obitelji s visokim očekivanjima u pogledu akademskih postignuća te kohezivno ozračje usmjereno na dijete rezultira visokim postignućem. Takvi roditelji su sretni što imaju darovito dijete, no izjavljuju da nije uvijek lako zadovoljiti sve njihove interese.

Najbolji obiteljski pristup je onaj koji njeguje otvoreno i opušteno ozračje unutar kojeg se nagrađuje široka raznolikost postignuća djeteta. Razvoj svakog, pa i darovitog djeteta, zahtjeva „psihološki prostor“ kojeg stvaraju nenametljivi, fleksibilni i neautoritarni roditelji.

Suprotnost tome su preambiciozni roditelji koji svojim pristupom i pritiskom djeluju destruktivno, što kasnije u životu stvara psihičke tegobe. Ovakav primjer je najčešće vidljiv u obiteljima glazbeno darovite djece. Njihovi roditelji često doživljavaju ogromno zadovoljstvo kroz javne nastupe i publicitet svog djeteta, a njih opisuju kao svoje najveće postignuće.

Kada su obiteljska toplina i skrb dopunjeni pravilnim poticajima i očekivanjima – onda se može reći da je pronađen recept za optimalno okružje razvoja talenta.

Izvor: Dunja Juričić, dječja psihologinja; Portal "Istraži me". 

Ukoliko želite, možete pogledati i emisiju "Glas za čovjeka" u kojoj uživo govori vrsni hrvatski i svjetski edukator, ravnatelj Zvjezdarnice Višnjan, KORADO KORLEVIĆ, koji provodi radionice za darovitu djecu.

U priloženim dokumentima svakako pogledajte i prezentaciju o darovitoj djeci. 

Zanimljivost su uredili i pripremili učitelji Hrvoje Baltić i Dijana Habijanec