Petar Preradović rodio se u Grabrovnici kraj Pitomače 1818. godine. Tijekom pohađanja vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu počinje pisati svoje prve pjesme i to na njemačkom jeziku. U Milanu se 1840. godine upoznaje s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim koji će u njemu probuditi interes za hrvatsku kulturu i potaknuti ga da svoja djela piše na materinskom jeziku. Njegova prva tiskana pjesma Zora puca bit će dana objavljena je 1844. godine u prvom broju Zore dalmatinske. Iako je gotovo čitav život proveo izvan domovine, domovinu i materinski jezik veličao je u svojim djelima.
U povijesti hrvatske književnosti Petar Preradović ostao je upamćen kao jedan od najutjecajnijih i najpoznatijih pisaca hrvatskoga romantizma. Umro je 1872. godine u austrijskom mjestu Fahrafeldu, a pokopan je u Beču.

Petar Preradović

Jezik roda moga

Kao vječno more sinje

U kretu si gipkom, lakom,

Podaje se dahu svakom

I mreška se i propinje,

(Kakva moć je vjetra koga) –

Zuji, zveči, zvoni, zvuči,

Šumi, grmi, tutnji, huči –

To je jezik roda moga!

Koliko se hvale puci

Svaki svojim tobož' slavnim;

Kad ih š njime divnim sravnim,

To su meni mrtvi zvuci;

Nijesu srcu sladost medna,

Nit su duhu krilna sila,

Niti bukte kroz sva bila

Ko što njeg'va rječca jedna!