Upoznajemo svijet dječaka Zvonimira; njegovo gledanje na svijet odraslih oko sebe. Kroz dječji iskren, naivan i neiskvaren pogled dobivamo sliku o načinu života šezdesetih godina prošlog stoljeća. Na humorističan način prikazane su neke istine o svijetu odraslih.

Ovaj je roman zapravo jedna topla, ljudska priča o životu sa svim njegovim radostima, tugama, nedaćama, bolestima, nadama i veseljem. Priča o ljudima sa svim njihovim slabostima, ali i priča o ljudskoj plemenitosti. To je i priča o ljubavi koja je pokretač svega. Kada sazna da će Dubravka ozdraviti, Zvonimir kaže: Ako ste vi koji čitate ove memoare ikada bili zaljubljeni ovako snažno kao ja, lako ćete razumjeti i moju sreću i moju nesreću, a ako niste, onda ne znam da li da vam poželim da živite smirenim i dosadnim životom kakvim sam i ja živio do svoje sedme godine.

Miro Gavran (1961) suvremeni je hrvatski književnik. Djela su mu prevedena na više od dvadeset jezika. Dobio je osamnaest književnih i kazališnih nagrada u zemlji i inozemstvu, a među njima i Nagradu "CENTRAL EUROPEAN TIME", koja se svake godine dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima u Budimpešti.

Objavio je šest proznih knjiga za mtade čitatelje: SVAŠTA U MO30J GLAVI (Nagrada "Ivana Brlić Mažuranić"), OPROŠTAJNO PISMO, KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU, ZALJUBLJEN DO UŠIJU, SRETNI DANI (Nagrada "Mato Lovrak") i POKUŠAJ ZABORAVITI. Gavranovi romani ZABORAVLJENI SIN (Uvršten na IBBY-evu "Časnu listu") i KAKO SMO LOMILI NOGE, te zbirka priča MALI NEOBIČNI LJUDI pisani su za odrasle no rado ih čitaju i mladi.

Knjigu potražite u knjižnici!