Podravina, a s njom i Kalinovac, pripada u one krajeve i mjesta u kojima  obrazovanje ima dugu i bogatu tradiciju kroz povijest. Za proučavanje i shvaćanje  početaka razvoja školstva bitno je je stanje podijeljenosti Hrvatske u prvoj polovici 18. stoljeća. Hrvatska je podijeljena na više dijelova, a Podravina te samim time i Kalinovac su u sastavu Vojne krajine sve do 1871. godine.

Tek u drugoj polovici 18. stoljeća i u 19. stoljeću provodi se proces institucionaliziranja obrazovanja i školstva u Podravini, koji je započeo naredbom o osnivanju trivijalnih (carskih) škola od 8. veljače 1755. godine. Tada su osnovane škole u Đurđevcu, Virju, Pitomači i nekim drugim mjestima.

Prvi podatak za postojanje škole u Kalinovcu vezan je za 1829. godinu  kada je zabilježeno i postojanje škola u Garešnici, Vukovju i Zrinskoj. Može se pretpostaviti da su neke od spomenutih škola vjerojatno osnovane ranije, ali o tome čini se nema pouzdanih podataka.

Stare knjige pisane njemačkim jezikom u kojima je bila zapisana povijest kalinovačke škole više ne postoje, sačuvala se samo školska spomenica  Opće pučke učione koju je 1885. godine napisao učitelj Josip Dogan, pa ona predstavlja jedini sačuvani dokument o školstvu u Kalinovcu.

Početkom 19. stoljeća školstvo je u Vojnoj krajini uređivano temeljem Državnog školskog ustava iz 1805. godine, pa su škole bile trivijalne  i osnivane su u svakom mjestu koje je imalo svoju župu.

Postojanje škole u Kalinovcu spominje se 1829. godine, no organizirano podučavanje u školi vezano je za 1830. godinu. Nastojanjem đurđevačke pukovnije i uz dozvolu i pripomoć viših vojnih vlasti, otvara se učiona s dva ili  tri razreda pod nazivom Trivialschule ili Gemeindeschule(seoska pučka škola).

Nastava se održavala u novoj školskoj zgradi sagrađenoj uz Oficier station (danas Zavičajni muzej) do crkvice i patrolane – straže. Ta  prva škola podignuta je od pletera i drva, omazana blatom, ilovačom, a pokrivena slamom.

Zgrada štacija (Zavičajni muzej Kalinovac)

Od osnivanja prve škole do 1872. godine službeni jezik bio je njemački, ali se ipak obučavalo na materinjem, hrvatskom jeziku. Najbolje učenike slalo se u carsku školu u Đurđevac. Ispiti su se održavali dva puta godišnje, a završnom ispitu obično je prisustvovao ravnatelj s brigadirom.

Od 1830. pa do 1850. godine nastava se odvijala u dva razreda, od 1850. do 1871. godine u tri, a od 1871. do 1951. godine u  četiri razreda.

U prvo vrijeme školovanje djece počinjalo bi u osmoj ili devetoj godini, a pravo na polaženje škole imala su samo kalinovačka djeca. Poslije završene škole u Kalinovcu djeca imućnijih zadrugara nastavljala bi školovanje u carskoj školi u Đurđevcu. Svaki polaznik te škole trebao je imati vojničko odijelo od bijelog platna, drvenu pušku, sablju i bodež. Učenik koji bi pokazivao izrazite sposobnosti i uz to bio uzoran, upućivao bi se u tzv. kumpanijsku kancelariju – za pisara. Nakon nekog vremena uzeli bi ga u vojsku, gdje bi kasnije postao podčasnik i časnik. Prvi takav školarac u selu bio je Petar Matica.

Hrvatski sabor donio je 14. listopada  1874. g. Zakon o ustroju pučkih školah i preparandijah za pučko učiteljstvo u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji po kojem je četverorazredno školovanje postalo obvezno i u svjetovnoj vlasti, a učitelji su svrstani u plaćene razrede.

I škola u Kalinovcu postala je „obća pučka škola“ s 4 razreda. U Ljetopisu škole str. 37 zapisano je: nastupom novoga školskoga zakona bje školska zgrada onakova, kakova je bila i prije njega naime: 1 osoba za školu, a sobica učiteljeva  stana postade stražarnicom a učitelj dobivaše 15% stanarine.

1875. godine ustrojen je mjesni školski odbor. Prvi predsjednik bio je Bolto Mikacinić, koji je ujedno obnašao i dužnost mjesnog školskog nadzornika. Mjesnom školskom odboru prvi zadatak je bio ishoditi građevinski materijal za gradnju nove školske zgrade, što je i ostvareno.

Upisi u školu obavljali su se svake godine na praznicima. U školskoj godini 1877./78. zabilježeno je u školi 104 sposobnjaka i  to:  48 dječaka i 56 djevojčica, u opetovnicu je upisano 11 dječaka i 7 djevojčica. Ispiti su se održavali prvi  rok u ožujku i  drugi rok u mjesecu srpnju. Školski nadzornik redovito je vršio uvid u rad škole. Školska godina trajala je 10 mjeseci, od 1. listopada do 31. srpnja i  počela bi svetom misom Zaziv duha svetoga, a završavala misom Zahvalnicom. Praznici su bili u mjesecu kolovozu i rujnu.

Prve kalinovačke učitelje postavljale su niže vojne vlasti, pa su svi odreda bili isluženi oficiri. Prvi kalinovački učitelj bio je Andrija Miklić.

Od ustroja škole 1830.  – 1835. g. učiteljima nije bila određena stalna plaća, već  su za svoj rad dobivali naknadu u naturi (meso, vino, mast, sijeno), a tek je 1838. godine utvrđena godišnja plaća od 60 srebrnih forinti.

Tu plaću uživali su učitelji do 1852. godine. Od 1852. – 1865. g. plaća učitelja iznosila je 120 forinti, a 1874. g. prema novom školskom zakonu plaća je povišena na 350 forinti i škola je uvrštena u IV. plaćeni razred.

U spomenici je zabilježeno da do 1880. godine u školi  nije postojala školska knjižnica, naveden  je podatak o 30-tak svezaka darovanih knjiga u školi. U to vrijeme je u školi bilo stotinjak polaznika. 1882. godine  škola je postala članicom Matice Hrvatske Svetojeronimskoga društva i Hrvatskoga-pedagoškoga-književnog zbora, te se školska knjižnica počela lijepo povećavati.

Školske godine 1880./1881. zabilježen je podatak da je na popisu za upis otpušteno 16-ero djece jer u školskoj zgradi nije bilo dovoljno mjesta za rad.

Mjesni školski odbor podnio je 2. ožujka 1881. godine školskom nadzorništvu zahtjev da ishodi građenje nove školske zgrade.

Temeljni kamen za novu školsku zgradu postavljen je  1. svibnja 1881. godine u centru sela, na zemljištu starog kalinovačkog groblja. Tom prigodom u spomenici je zapisano: Dne 1. svibnja 1881. godine postavljen bi temeljni kamen za novu školsku zgradu „Za radionicu ljudij-hram prosvjete“, kako to reče slavni i dični Jan Amos Komensky.

Škola je dovršena i opremljena tijekom mjeseca srpnja 1882. godine na trošak Općine Kalinovac u iznosu 6052 forinte. Dana 1. listopada 1882. godine preseljeno je školsko pokućstvo  i učila u novu školu, a djeca su nastavnu godinu započela 2. listopada. Početkom te školske godine za učitelja u Kalinovcu je imenovan Josip Dogan.

Uz veliku prigodnu svečanost 4. veljače 1883. godine otvorena je nova školska zgrada. Nakon  posvećenja održana je zabava kojoj je prisustvovao Martin Peršić, načelnik i zastupnik u Hrvatskom saboru. Blagoslov je obavio župnik Mirko Krsnik, te u župnoj spomenici zapisao da je školska zgrada pučke škole u Kalinovcu rađena  prema projektu Franje Poppela bila tada najmodernija zgrada  pučke škole.

Kalinovac je dobio svoju samostalnu župu 15. svibnja 1881. godine, a prvi župnik Mirko Krsnik ujedno je obnašao dužnost školskog nadzornika i predsjednika školskog odbora.

Trošak za uzdržavanje škole (materijalne potrebe) obnašala je školska općina, tj. selo Kalinovac uz pripomoć satnije.

Godine 1884. utemeljeno je drugo radno mjesto učitelja za podučiteljicu s plaćom od 300 forinti.

Izjednačavanje plaća muških i ženskih učitelja regulirano je novim školskim zakonom od 1. siječnja 1890. godine koja iznosi 400 forinti i uživaju ju koli muške toli ženske učiteljske osobe.

Godine 1892. utemeljeno je treće, a  1907. g. četvrto radno mjesto učitelja.

Zakon od 23.7.1919. g.  proglašava učitelje državnim činovnicima.

Budući da je nova školska zgrada imala samo dvije učionice, a broj učenika se povećavao, nastava je za 1892./93.g. održavana u privatnoj kući Mate Dautanca u Gornjem kraju.  U rujnu 1900. godine nastava za učenike 1. razreda održava se u uređenoj prostoriji župnoga stana. Te je godine na popisu bilo u prvom razredu 71 učenik, u  drugom razredu 56 učenika u dobi od 7 do 10 godina, u trećem razredu 32 učenika, u četvrtom razredu 35 učenika.

Stalno povećanje broja učenika u razredu  zahtijevalo je novi prostor, tako da se od školske godine 1907./1908. otvara u zgradi štacije još jedna učionica. Od toga vremena nastava se u Kalinovcu odvija u dvije zgrade – u školskoj zgradi i zgradi štacije. Ovakvo stanje potrajalo je i poslije Drugog svjetskog rata.

Generacija učenika rođenih 1953. godine s učiteljicom Marijom Rabađija ispred stare školske zgrade ( danas Dječji vrtić Bubamara Kalinovac)

Od trgovca Karla Švedeka kupljena je 1954. godine privatna zgrada koja se nalazila do škole u Donjem kraju. Tako se od 4. prosinca 1956. godine nastava održava u donjoj školi i u novoadaptiranoj zgradi. U gornjoj školi uređena su dva stana za učitelje.

Dravska ulica (fotografirano 1955. godine)

Uvođenjem obveznoga šestogodišnjeg školovanja školske 1951./52. godine uvodi se peti razred koji je ranije postojao kao opetovnica.

Školske 1955./1956. godine uvodi se sistem osmogodišnjeg školovanja. Kalinovac ima samostalnu osmogodišnju školu do 1965. godine od kada Osmogodišnja škola Kalinovac postaje Područna škola Osnovne škole Đurđevac. Iz tog vremena sve do osamostaljenja škole u Kalinovcu 1999. godine, u spomenici su zabilježeni vrijedni zapisi koji svjedoče o nesebičnom radu, entuzijazmu i ljubavi prema učiteljskom zvanju. Kalinovačka škola, oduvijek je bila prepoznata po stručnom radu, poštenju, timskom radu i međusobnom uvažavanju. I u ono vrijeme pokrenuti su brojni projekti koji su osuvremenili školski život i unaprijedili nastavu.

Projekt Plesni vjenčić se održavao na završetku osmogodišnjeg školovanja, za učenike osmog razreda. Cijele godine učenici su marljivo  učili plesne korake kako bi na završnoj svečanost u paru pokazali svoje plesno umijeće. Priredba se pretvorila u pravu zabavu na koju su bili pozvani roditelji učenika i rodbina. Svaki je učenik morao otplesati i ples sa svojim roditeljem. Plesni vjenčić su osmislili učitelj povijesti i geografije Martin Trepotec i učiteljica hrvatskoga jezika i likovne kulture Mira Filjar.

Vrijedni učitelji i ostali djelatnici doprinijeli su svojim radom ugledu i časnom imenu ove Škole.

Pripremao se program za svečanu akademiju povodom Dana Republike koji se slavio 29. studenoga. Tog su dana učenici prvog razreda imali svečani prijem u pionire i polagali su pionirsku zakletvu.

25. kolovoza 1998. godine Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske donosi odluku o podjeli Osnovne škole Grgura Karlovčana Đurđevac na dvije škole: Osnovnu školu Grgura Karlovčana Đurđevac i Osnovnu školu Kalinovac. Do razdvajanja od škole Đurđevac i potpunog osamostaljenja dolazi 1. lipnja 1999. godine.

Ravnatelji kalinovačke škole

Ravnatelji kalinovačke škole bili su kapetani iz krajiške zgrade, a razvojačenjem Vojne krajine tu dužnost obavljaju učitelji.

Prvi upravitelj četverogodišnje škole bio je Josip Dogan, a nakon njega:

Stjepan Aurer

Zvonimir Krišković

Milka Radić

Ivan Sobota

Marija Kušak

Dragutin Bačura

Katica Sović

Matija Hrvatić

Ivan Periša

Tomislav Erdec.         

Ravnatelji kalinovačke škole ( Škola je u sastavu Osnovne škole Grgura Karlovčana Đurđevac)

Rukovodioci ( upravitelji) Područne škole Kalinovac:

Tomislav Erdec,

Marija Rabađija,

Ivan Filjar,

Martin Trepotec,

Tomislav Franjić,

 Slavica Smesnik,

Milica  Matijević,

Ankica Lacković,

Mirjana Bazijanec.

Osamostaljenjem škole  u Kalinovcu  ravnateljica postaje Mirjana Bazijanec.

Stara školska zgrada odlazi u povijest

Nakon 131 godine otkako je sagrađena kuća trgovačke obitelji Švedek i 55 godina izvođenja nastave u njoj, stara škola je spremna za rušenje. Skidanje crijepa i građe započelo je 3. kolovoza 2012., a kompletno je srušena 6. kolovoza 2012. godine. Nakon rušenja prostor je asfaltiran, uređeno je parkiralište i prostor školskog trga.