U siječnju 2000., 46 vlada, uključujući 41 zemlju sudionicu OESS-a, potpisali su Deklaraciju Međunarodnog foruma o holokaustu u Stockholmu, konstatirajući: "Holokaust (Shoah) fundamentalno osporio osnove civilizacije. Dotad nezabilježen karakter holokausta uvijek će zadržati univerzalno značenje. Nakon (više od) pola stoljeća, to ostaje događaj vremenski dovoljno blizu da preživjeli još uvijek mogu svjedočiti o strahotama koje su progutale židovski narod. Strašna patnja milijuna drugih žrtava nacista ostavila je neizbrisiv ožiljak po cijeloj Europi. [...] Dijelimo obvezu sjećanja na žrtve holokausta i časti onih koji su se tome usprotivili. Potičemo odgovarajuće oblike sjećanja na holokaust u našim zemljama, uključujući Dan sjećanja na holokaust, jedanput godišnje."

U listopadu 2002. ministri obrazovanja članica Vijeća Europe donijeli su rezoluciju da se Dan sjećanja na holokaust treba utemeljiti u svim zemljama. Nadalje, tijekom šezdesete plenarne generalne skupštine u studenome 2005., Ujedinjeni narodi odlučuju da međunarodni dan sjećanja u čast žrtvama holokausta bude 27. siječanj i potiču zemlje članice da razrade obrazovne programe koje će predati sjećanje na ovu tragediju budućim pokoljenjima.

Cilj dvosatnog predavanja primjerenog dobi i predznanju učenika je proširiti znanje o holokaustu kroz detaljan uvid u različite aspekte stradanja Židova i Roma u razdoblju prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata u nacističkoj Njemačkoj. U dogovoru s učiteljicom povijesti Elizabetom Trepotec Marić predavanje je održao učitelj Miroslav Rabađija koji veliki dio svojeg slobodnog vremena posvećuje upravo istraživanju holokausta.

Osmaši su predavanje ocjenili ocjenom odličan iako ih je tema potresla i rastužila.