Već nema sunce starog žara,
al dan je nasmiješen i vedar.
Bez posla i ne vičuć više
posljednji prođe sladoledar.
Tumara bijeli čovjek ljeta
po gradu, nevesela lica.
Kadikad padne žuti list
pred kotač njegovih kolica.
To javlja jesen da je tu
i zemlja čeka prvu kišu,
a kestenjari – ti uglari –
prašinu ljeta s peći brišu.
Dobriša Cesarić, Predjesenji dan