Prvo odredište bila nam je špilja Vranjača u Dugopolju.  Špilja Vranjača se sastoji od dvije dvorane, prve koja je bila poznata od davnih vremena, te druge koje je 1903. godine otkrio tada dvanaestogodišnji dječačić Stipe Punda, kada se u potrazi za golubovima spustio na dno do tada poznate jame. Naš vodič, g. Marko Punda svojim nas je stručnim vodstvom i zanimljivim detaljima neprestano držao u iščekivanju i otkrivanju nečeg novog. Stalaktiti i stalagmiti, stupovi, bezbrojni «likovi» na njima stvarani milijunima godina poticali su i našu maštu na prepoznavanje novih likova. Ukupna duljina špiljskih kanala iznosi oko 360 metara, a dubina 85m, a mi ni osjetili nismo kojom je brzinom proletjelo sat vremena u predivnom prostoru pod zemljom. Zahvalni Bogu na čarobnom  čudu njegovog zahvata, poput mnogih posjetitelja, zapjevali smo u Plesnoj dvorani pjesmu Gospi u čast.

Ispunjeni divljenjem, krenuli smo u Gospino svetište u Sinju. Najljepši ures Sinja i Cetinske krajine jest čudotvorna slika Blažene Djevice Marije od milosti koja se nalazi u istoimenom svetištu.  Slika je naslikana na platnu dužine 58 cm, a širine 44 cm. Naslikao ju je nepoznati mletački slikar u 16.stoljeću. Prema nekima, ona se najprije nalazila u Sinju, i kad je Sinj pao u turske ruke (1536.), fratri su je ponijeli sa sobom u Ramu, gdje je ostala sve do 1687. godine. Te su godine fratri s narodom ponovno bježali pred turskom najezdom prema Cetinskoj krajini i moru. Sa sobom su nosili  sliku Majke Božje! Kratko su vrijeme boravili u Dugopolju, Klisu i Splitu.  Godine 1691. fratri je kradomice prenose u Sinj i tako se sveta slika, nakon dugoga i mukotrpnog višegodišnjeg puta, konačno nastani u Sinju iz kojega više nije odlazila!
 U svetištu  smo zajednički  molili  otajstavo krunice za sve  naše obitelji. Nakon pjesama dragoj Gospi,  u osobnim smo se molitvama  sjetili  i svih nakana koje su nam na srcu. U sklopu samostana nalazi se i  Arheološka zbirka koju nam je predstavio  fra Mirko Marić, kustos samostanske zbirke.

Završna etapa našeg putavanja bilo je obiteljsko izletište Mustang u blizini Sinja,  u kojem smo se opustili u mirnoj prirodi i domaćoj atmosferi, a većina se okušala i u jahanju konja. Prepuni dojmova ispunjenog dana, vratili smo se s nadom kako će i iduće hodočašće biti jednako ovom, ako ne i bolje.