Nakon polaska, dionica Šibenik - Krasno bila je mnogo više od putovanja zavojitim cestama Like. Molitva krunice i veselo raspoloženje bili su suputnici koji su nadahnuli sce hodočasnika. Po samom dolasku u Krasno slavio je o. Biskup Tomislav  svetu misu za sve hodočasnike, a boravak su nastavili gostoprimstvom tamošnjeg upravitelja svetišta vlč. Maria Vazgeča te posjetom kapeli zavjetnih darova i suvenirnici.

Uza sve ljepote ličkog krajolika nezaobilazan je bio i posjet stalnim stanarima ovog područja - medvjedima. U još jednom biseru Ličko-senjske županije, Kuterevu, gospodin Ivan Crnković- Pavenka približio im je priču o ovim predivnim stvorenjima.

Razdragano raspoloženje svih djelatnika nakratko je isprala kiša, ali ono se brzo povratilo odlaskom u Otočac i posjetom crkvi Presvetog Trojstva gdje ih je srdačno dočekao župnik mons. Tomislav Šporčić. Predstavljajući povijest crkve i grada Otočca našim djelatnicima je približio doživljaj ovog, naoko sramežljivog, ali pitoresknog ličkog gradića kojeg ponosno krasi kamenom uklesana i cijela Aleja glagoljaških spomenika.

To je bilo i posljednje odredište ovog hodočašća nakon kojeg su se djelatnici uputili prema Šibeniku. Moleći Put svjetla, kroz meditaciju nad svetopisamskim tekstovima, su prolazili kilometri kojima su se polako opraštali od ove prekrasne županije i biskupije.

A naša županija? Nju su zajedno sa svojim biskupom pozdravili pjesmom, smijehom, veseljem i druženjem, topla srca i pune duše, okupani molitvom i Božjim blagoslovom. Još jednom se u srcima hodočasnika ostvarilo traženje Božje blizine i Marijina zagovora... Može li se išta proživljeno s nagradom mjeriti?

                                  Ines Baljkas-Nakić i Željka Ćaleta-Car, učiteljice