S upaljenim svijećama i lampionima  oblikovali smo riječ:Vukovar. Svatko je položio svoju upaljenu svijeću i u tišini promatrao njezin plam i nastajanje riječi grada heroja.

            Poslijepodne smo u  našoj kongresnoj dvorani pogledali prvi dio igranog filma «Vukovar se vraća kući», koja je na sve nas ostavila snažan dojam.

             Dok živimo u blagodatima slobode koju su nam naši branitelji darovali i za nju se žrtvovali, svjedočimo hrabrost u svakodnevnim životnim situacijama poput teksta molitve:

Za život u ovom vremenu, među ovim ljudima,

Čovjeku je prijeko potrebno hrabro srce.

Srce koje će znati biti zauzeto i tiho,

Koje će znati razvedriti bol, umirati i ne umoriti se.

Srce koje neće birati putove,

koje se neće kloniti neuglednih,

koje će strpljiva i blaga čela kročiti kroz nedaće.

Srce koje se neće ogorčiti i koje neće proklinjati,

 srce koje će sve opravdavati,

srce opravdano ljubavlju.

Ljudsko je srce poput krhka i nezamjetna cvijeta usred šume.

Ono je pozvano živjeti, očitovati,

Ne sebe, nego ljubav i svakom biću oko sebe omogućiti

Život u njezinu ozračju.

Hrabro srce nije čovjeku dano radi njega,

Nego radi vremena i ljudi među kojima živi.

Bit će da je tajna života u tome da ljubavlju

Osnažujemo jedni druge.