''Meni ste bili dar Neba! Bili ste sve ono što ja nisam. Sve ono što mi je trebalo. Bili ste uzrok moje radosti i moga ponosa zbog kojih je sve ovo što radim imalo smisla. Bili ste razlog mojih strepnji i mojih strahova po kojima sam otkrivala nove granice ljubavi.''

''U ovom trenutku mogu samo reći da mi se srce smije. Ponosna sam na svaki naš pad i poraz, jer nismo ostali na podu. Dizali smo se svaki put još jači i hrabriji i tako došli do ovoga što imamo danas. A to što danas imamo je prijateljstvo''

''S vama sam bila samo 4 mjeseca, a uspjeli ste ostvariti veliki trag. Svaki od vas, na svoj način. Iako teško pokazujem osjećaje, u kratko vrijeme ste uspjeli izvući da kažem: oni su moji. Moji.''

Riječi su tekle jedna za drugom, emocije bile vidljive u svakom trenutku. I foto-osvrt na vrijeme provedeno zajedno pokazao je bogatstvo uspomena, iskustava i vrijednosti koje će i jedni i drugi ponijeti u život. A da su itekako prepoznati vidjelo se već u interaktivnom dijelu programa, po načinu na koji su učenici prepoznavali jedni druge na temelju razredničinih opisa.

Naravno, ni oni nisu ostali dužni učiteljima. Biranim riječima, neizostavnom rimom i originalnim karikaturama jedne učenice uputili su svoju posljednju poruku onima koji su im obilježili prethodne godine i pokazali što im je od svega zapravo bilo najvažnije.

Nakon službenog programa, uslijedio je onaj neformalni, uz mnoštvo zagrljaja i zalogaja te dogovor da će sličnih neformalnih susreta biti još... Znamo da hoće jer, kako reče jedan osmaš: ''Mi smo već familija''!

s. Renata Azinović, vjeroučiteljica

Želim ti sva blaga Božja.

Sve što će ti život činiti dragocjenim, jedinstvenim i svetim.

I po čemu će Bog biti kod kuće u tvojim danima.

U tvom srcu.

Obdario te Bog mudrim srcem da možeš prepoznati životnu službu koju ti povjerava.

Obdario te jasnoćom i sigurnošću da smireno i čvrsto otkloniš od sebe sve što bi htjelo odvratiti tvoju pozornost od Njegovih poticaja.

Obdario te snagom koja će se potvrđivati u blagosti i sućutnosti.

Prožeo ti sva nastojanja postojanošću.

Uveo te Bog u iskustvo blaženstava.

U pronicanje tajni koje ostaju skrivene dodirima površnosti.

Poveo te za ruku kroz životne dobitke i gubitke i priskrbio ti obilje otvorenosti da kroz prihvaćanje rasteš u duhovnom djetinjstvu.

Natopio ti dušu vedrinom da ti srce uvijek i u svemu bude osjetljivo na dobrote i ljepote života i svijeta.

Podario ti zanos koji će ti biće uzdizati k nebeskom i činiti skrbnim za zemaljsko.

Dovodio na tvoje putove ljude s kojima ćeš moći dijeliti dušu i svoje snove ukorijeniti u zbilju.

Želim ti sva blaga Božja.

I ona koja miliju i ona koja te potiču da nezaustavljivo ideš ususret životnim izazovima – i njihovim blagoslovima i njihovim ranama.

Želim, svim srcem želim da ti duša uvijek pamti snagu i toplinu Božjeg zagrljaja.

Da ih pamti i u studenim danima i da te bol ne lomi, nego da ti duh usmjerava k onome što ne prolazi.

Želim ti da dozrijevaš u zahvalnosti.

Želim ti sva blaga Božja.

I želim da iskusiš da si i ti Božje blago, blago vrijedno Njegove ljubavi.

(Stjepan Lice)